Svako ko živi u Nišavskom okrugu, ili južnije, može da posvedoči o sve dužim, sušnijim letima, o požarima, o bujičnim poplavama koje odnose zemlju jer nema šta da je zadrži, i o poljoprivrednicima koji se danas bore da ostvare prinose koje su imali njihovi preci.
Kada ljudi čuju reč „dezertifikacija“, obično zamisle peščane dine Sahare. Međutim, to nije samo širenje pustinja; to je proces kojim plodno zemljište polako umire, gubi organsku materiju, sposobnost da zadrži vodu i da nas hrani.
Degradacija zemljišta i dezertifikacija nisu isti pojmovi, ukazuju sa Klime101.
Dok je degradacija opšti gubitak plodnosti koji pogađa različite delove Srbije, pa i Vojvodinu, dezertifikacija je onaj najteži oblik degradacije, specifičan za suva područja poput jugoistočne Srbije - gde bujične poplave odnose čitave gornje slojeve zemljišta, a tlo leti puca toliko duboko da u njega možete gurnuti celu pesnicu, pojašnjavaju slikovito.
Međunarodni je dan zemljišta, a degradacija tihi problem budućnosti hrane
Dakle, iako možda nemamo dramatične peščane oluje, jugoistočna Srbija je prepoznata kao "žarište" (hotspot) dezertifikacije zemljišta kod nas.
"Svako ko živi u Nišavskom okrugu, ili južnije, može da posvedoči o sve dužim, sušnijim letima, o požarima, o bujičnim poplavama koje odnose zemlju jer nema šta da je zadrži, i o poljoprivrednicima koji se danas bore da ostvare prinose koje su imali njihovi preci", kaže dr Vesela Tanasković Gassner, Afforest for Future za ovaj sajt.
Oporavak zemljišta znači vraćanje života u njega. To podrazumeva prakse regenerativne poljoprivrede - tehnike koje grade, umesto da uništavaju zemljište. Jedan primer je upotreba kontrolisanih i isključivo organskih aditiva, pesticida, herbicida i sličnih hemijskih preparata koji se koriste na njivi.
Korak dalje je i njihova kompletna eliminacija u zdravom, višestepenom agrošumarskom sistemu, što znači pokrivanje zemljišta tzv. pokrovnim usevima, smanjenje ili eliminisanje oranja, integrisanje stoke i najvažnije - vraćanje organske materije (ugljenika) nazad u zemlju.
"Ovakve promene su teške. Poljoprivrednik ne može sam. Ne može sam ni naučnik iz laboratorije, već je potrebna saradnja", pojašnjava dr Tanasković Gassner.
Takva saradnja je fokus projekta GOV4ALL, koji finansira Evropska unija: zajedničko pronalaženje rešenja za ove 'opake' probleme kroz takozvane žive laboratorije, kojih u projektu trenutno ima pet.
"Zaboravite na bele mantile i sterilne epruvete. "Živa laboratorija" za zemljište je realna lokacija - farma, grupa ljudi, čitav jedan sliv ili bioregija - gde poljoprivrednici, istraživači, lokalne kompanije, nevladine organizacije, opštinske uprave i građani zajedno rade na rešavanju konkretnog problema koji pogađa zemljište u toj regiji."
Pokrovnim usevima povećajte prinos i bioraznolikost u zemljištu, evo kako
Planiram da pokrenem jednu od sledećih živih laboratorija baš ovde, u bioregionu reke Nišave. "Bioregion" je geografsko područje definisano svojim jedinstvenim prirodnim karakteristikama, poput klime, tipova zemljišta, biljnog i životinjskog sveta, pre nego veštačkim političkim granicama.
U jugoistočnoj Srbiji imamo neverovatan poljoprivredni potencijal koji propada. Imamo ljude koji žele da rade, ali im trebaju alati i podrška.
Izvori
Tagovi
Autorka