Ove godine posadio ih je u martu kako bi što ranije stigle za prodaju, rizikujući da ih zakasneli mrazevi unište već na početku vegetacije
Miša Stojmenović iz sela Katun kod Vranja proizvodi pečenke (tikve, bundeve) posebnom tehnikom - zemlju za sadnju priprema tako da ima oblik krtičnjaka. Na ovaj način, kaže, ostvaruje rod kakav se samo poželeti može.
Tokom berbe koju je obavio u septembru na 30 ari, plodovi su u proseku težili po 40 kilograma.
Ova tehnika proizvodnje se u njegovoj porodici primenjuje od davnina. Kada je i sam počeo da ih proizvodi naš domaćin nije želeo da je menja, prezadovoljan što i sada daje željene rezultate. Nije promenio ni seme već je nastavio sa proizvodnjom stare bele pečenke koju su na njegovim njivama uzgajali otac, deda i pradeda.
Ove godine posadio ih je još u martu kako bi što ranije stigle za prodaju, rizikujući da mlade biljke već na početku vegetacije uništi zakasneli mraz. Na dobro izoranoj i isfreziranoj zemlji punoj stajnjaka najpre je napravio krtičnjake koji su međusobno bili udaljeni po tri metra. Svaku gomilicu zemlje je potom razgrnuo rukom na sredini i u napravljenu rupu ubacio po nekoliko semenki.
"Obično stavim od tri do četiri komada, a kada ih pokrijem zemljom preko nje obavezno dodam i šaku veštačkog đubriva. Izuzetno dobro uspeva na peskovitoj zemlji i uvek je sadim na takvim prcelama", objašnjava naš sagovornik.
Kada biljke izrastu, prilikom okopavanja na svakom "krtičnjaku" ostavi po dva najbolja korena, a ostale iščupa. Dok se loze ne razviju zemlju obrađuje mašinski. Tada odstrani i sve nerodne loze sa korena kako bi od preostalih mogao da dobije kvalitetan plod.
"Time se maltene završavaju sve moje obaveze u ovom zasadu koji nikada ne tretiram zaštitnim sredstvima, jer za to nema ni potrebe."
Bela autohtona pečenka od davnina raste na imanju Milana Stankovića
Pečenkama se vraća tek kada treba da ih zalije, a to čini samo u slučaju kada se ukaže potreba. Ukoliko je u julu velika suša, zaliva ih po dva puta. Tada oko svakog krtičnjaka napravi širok obruč od zemlje koji do vrha napuni vodom kako bi plodovima obezbedio dovoljno vode i normalan razvoj.
"Ova vrsta je veoma otporna. Vrlo brzo regeneriše svoje listove, čak i posle grada", kaže on.
Svake godine početkom avgusta plodove zaseca oštrim predmetom i pušta da iz njih poteče sok. Ovo su radili i njegovi preci sa ciljem da im poboljšaju ukus. Na njima ispisuje i brojeve kako bi znao koliko ih ima njivi, jer su zbog svoje slasti veoma često na meti lopova.
"Iako na ovaj zastareli metod neki gledaju sa podozrenjem, na kraju dobijamo slatke plodove."
Zbog toga su njegove tikve veoma tražene na vranjskom području. Počeo je da ih prodaje standardnim kupcima na malo, po ceni od 100 dinara za kilogram, čim ih je sa njive doterao kući.
"Ove godine su skuplje za 20 dinara u odnosu na prošle godine. Očekujem da cena na veliko neće biti manja od 70 dinara."
Ističe da u njihovom domu od jeseni do proleća voma često zamiriše pečena tikva. Kaže da nikada nije voleo da je jede, ali kada je osnovao svoju porodicu to se promenilo.
"Kad god bi je moja supruga ispekla na plehu u Smederevcu svi članovi porodice bi se odmah okupili oko stola da je onako vrelu pojedu u slast. Videći ih kako sa zadovoljstvom gutaju slatke zalogaje poželeo sam da im se pridružim i pojedem bar jedno parče. Otada ne propuštam ni jednu priliku da se njome počastim", ističe na kraju ovaj povrtar.
Od ubranih plodova koje koriste za jelo obavezno ostave seme za narednu proizvodnu godinu. Semenke čuvaju osušene van domašaja glodara na suvom mestu. Pod sigurnim strehama svojih šupa tokom zime čuvaju i preostale tikve za prodaju koje obično imaju do marta meseca, ako do tada preteknu.
Tagovi
Autorka