Stenice su postale neizostavna tema svake godine kod voćara i povrtara. Nakon nekoliko godina prilagođavanja, poslednjih godina počele su da prave veliku štetu na povrću, ali i voću. Što je najgore, biće ih sve više.
Kažu da stenice, a mnogi ih zovu smrdibubama, donose sreću i novac što, naravno, nema veze sa stvarnošću. Naročito kada se u jesen, na desetine njih zavuče iznad štokova vrata, pa uleti u kuću nakon otvaranja. Kada ih eliminišete širiće se prilično neprijatan miris koji malo teže izvetri. Napadaju i ljude, ali u smislu da osećaju toplinu ljudskog tela, što se takođe dešava u jesen, kada se spremaju za zimsko mirovanje.
Dakle, za početak ne vjrujte svemu što pročitate na internetu, mnoge tvrdnje su neutemeljene - pa bilo da šire optimizam da ćete se obogatiti ili paniku da je tobože neko stenice po nama posuo iz aviona.
Prelazeći na ozbiljniji dio teme dolazimo do toga da su braon mramorasta stenica, Halyomorpha halys, i zelena stenica, ili južna, zelena smrdibuba, Nezara viridula, najčešći napadači na brojne povrtarske i voćarske kulture. Najviše su ugrožene kruška, jabuka, lešnik, trešnja, ali i šljive, breskve, nektarine. Od povrća, napadju blitvu, kupusnjače, tikve, patlidžan, paradajz, papriku.
Naročito su aktivne u vreme tropskih talasa tokom avgusta i septembra kada većina povrtara gubi snagu da se obračunava s njima jer imaju i do pet generacija godišnje, koje se preklapaju i zajedno napadaju biljke. Obožavaju visoke temperature i dok većina insekata miruje, one kolo vode na plodovima i listovima voća i povrća.
Grupa sivkastih jaja na naličju listova znak je da je napad u pripremi. Ne mešajte ih sa žutim jer postoji šansa da je reč o jajima bubamara, a božije ovčice se ne uništavaju.
Stenice svojim usnim aparatom sisaju sokove iz pokožice plodova voća i porća, koji se deformišu i gube boju, ako su dostigli punu veličinu. Na primjr, paradajz će oko peteljke biti narandžaste boje, a ostatak ploda će biti jarko crven. Takođe, oseti se neprijatan miris oko stabljike i plodova jer stenice luče slinu kojom se mogu preneti bakterije i virusi.
Interesantno je da se miris oseti i na stablima voćaka, između listova, jer se odrasli imago zavlači svuda gde je toplije.
Imajući u vidu da je reč o invazivnim vrstama poreklom iz Azije, mere borbe nisu lake, iako su se ove štetočine prilagodile evropskim uslovima. Tvrd skelet otporan je na većinu insekticida, a najefikasniji su oni koji su zabranjeni. Postoji nekoliko aktivnih materija insekticida koje ih, privremeno, teraju od voća i povrća ali, treba voditi računa o karenci. Stiču otpornost, što je dokazano, pa će suzbijanje biti sve teže.
Kada je reč o organskim sredstvima, Neem ulje se, po svemu sudeći, nije pokazalo kao dobra opcija. Obratite pažnju kad radite s uljem jer nije dobro ako ste u šorcu i ako vam pada na kožu.
Zato je tu sirće za salatu s devet odsto alkohola, koje ih tera dva do tri dana. Pomaže i beli luk pomešan s vodom u kojoj su, više od mesec dana, otopljeni kopriva, maslačak, gavez, cimet, biber. Odlična opcija je hidrogen peroksid, ali 30%-tni. Čuvajte oči i kožu, ako ne želite da s opekotinama provedete noć. Cimet i biber mogu i sami da se koriste.
Ipak, najbolji rezultat postiže se sa čili paprikama, što ljućim, ili ljutom mlevenom paprikom - 100 grama u 10 litara vode, ali dobro da se procedi. Stenice ne podnose kapsaicin iz paprika. Može i smesa čilija, bibera, belog luka i cimeta. Ako vam bašta ili plastenik budu mirisali na ove začine, stenica neće biti nekoliko dana. Bolje da ne pada kiša.
U narednim godinama stenice će morati da se prilagode i na sredstva na bazi morskih algi koja, takođe, ometaju njihov napad na biljke. Dakle, stenice su među nama i ostaće tu. I biće još jači napadi jer će se, s klimatskim promenama, odnosno, povećanjem dnevnih temperatura, stvarati i uslovi za jaču pojavu stenica i njihovo još bolje prilagođavanje životnoj sredini.
Tagovi
Autor