Pretraživanje tekstova
Peruanska jagoda ili fizalis potiče iz Južne Amerike, gde se gaji kao povrće. Namenjena je povrtarima koji uzgajaju razno povrće i koji su orijentisani ka prodaji na pijacama.
Peruanska jagoda (Physalis peruviana) ili fizalis dolazi iz Južne Amerike. Tamnošnji poljoprivrednici je gaje kao povrće. Poslednjih nekoliko godina prisutna je i kod nas, ali na simboličnim površinama. Pripada porodici Solanaceae, u kojoj su i paradajz i krompir. Namenjena je proizvođačima koji se bave uzgojem raznog povrća, kao i onima koji su orijentisani ka prodaji na pijacama.
Fizalis je jednogodišnja biljka. Može da naraste i više od metra visine. Dobro se grana, pa ima izgled žbuna. Jedna biljka može da formira preko 100 plodova, koji su slatko-kiselog ukusa. Mogu da se jedu sveži, ali i kao dodatak jelima, pa čak i kolačima. Peruansku jagodu je moguće gajiti u saksiji, ali su plodovi znatno krupniji ako se gaji na njivi. Voli sunce i redovno zalivanje, kao i rastresita i dobro nađubrena zemljišta. Ukoliko je gajite u saksiji, može da bude dekorativna, ukrasna biljka.
Proizvodnja rasada fizalisa, ne razlikuje se od proizvodnje rasada paprike. Seme se seje na dubinu oko jednog centimetra. Agrotehničke mere, kao i mere zaštite, su iste kao i kod paprike i obavljaju se u isto vreme, sa istim đubrivima i pesticidima. Biljke su za 30 do 40 dana spremne za rasađivanje. Rasad se sadi na razmak od 80 cm, u cik-cak varijanti. Usev je potrebno zalivati, a poželjno je koristiti sistem "kap po kap", kako bi se obavila i prihrana.
Početak cvetanja fizalisa je u junu i traje sve do kraja jula. Cvetovi su crno-žute boje, a podsećaju na cvet paradajza. Na mestu cveta se formira lampion, u kome se formira plod. Lampion je prvo zelen, a potom dobija žutu boju. Plodovi su žuto-narandžaste boje, a za berbu dospevaju krajem avgusta. Beru se sukcesivno, a ovaj posao može da se produži do prvih mrazeva. Zbog toga je važno što ranije obaviti setvu i rasađivanje, u optimalnim rokovima. Plodovi se beru sa lampionima.
Peruansku jagodu je 2017. godine, na parceli sa paprikom, posadio proizvođač Đuro Arva iz Ruskog Krstura. Zadovoljan je rezultatom, jer se način proizvodnje poklopio sa paprikom, pa nisu bila potrebna dodatna ulaganja. Plodovi su pakovani u plastične posudice od 10 komada, a prodaja je išla odlično - ostao je bez zaliha.
Izvor: mesečnik "Za našu zemlju", Victoria logistic, broj 64 / 2018
Tagovi
Peruanska jagoda Fizalis Physalis peruviana Đuro Arva Ruski Krstur Rasad peruanske jagode
Autorka
Više [+]
Urednik portala, diplomirani novinar i ljubitelj prirode. Omiljena izreka: Ko sme taj može, ko ne zna za strah, taj ide napred.
Trenutno nema komentara. Budi prvi i komentariši!
Tradicionalnu europsku hranu ugrožavaju kukci, biljne alternative i meso iz laboratorija?
Mađarsko predsjedavanje Vijećem EU započelo je 1. srpnja i odmah se uhvatilo u koštac obrane europske kulinarske tradicije. Na inicijativu Budimpešte, danas će 27 minista...
Maja Celing Celić
pre 1 nedelju
Sanja, ali nitko nikoga ničime ne pritišće. Ta hrana je na tržištu kao i sve drugo. Hoćeš kupiti ili ne, stvar je kupca, odnosno ponude i potražnje. Više [+] Niti jedna hrana se ne zabranjuje, ne miče s polica, iako je loša za zdravlje. Uzmi samo gazirana pića, slatkiše, ultraprerađenu hranu (i životinjsku i biljnu), toliko toga je i dalje tu. Pa više je to ugrozilo tradicionalnu proizvodnju nego ovi noviteti. Pa danas će ljudi prije kupiti neku salamu u kojoj ima tko zna čega, nego šunku, kulen. Prije će kupiti kekse nego, ne znam, gužvaru od nekog domaćeg proizvođača. Prije će kupiti bogtepitakakav sirni namaz nego neki domaći sir iz svog kraja. Tako da, nema smisla od etiketiranja ove hrane. Umjesto da se energija i vrijeme troši na zabrane i prozivanje, treba smišljati načine kako pomoći domaćim proizvođačima, kako im olakšati proizvodnju, da dođu na tržište, da cijene budu prihvatljive kupcima. Ljudi će sigurno radije i dalje jesti čvarke umjesto crvčaka ako će ti čvarci biti po prihvatljivoj cijeni.