Ukoliko ništa nije posađeno u plasteniku sad je vreme da se obavi duboko oranje zemljišta radi suzbijanja populacije žičnjaka, koji na proleće mogu da naprave veliku štetu posejanim ili posađenim biljkama.
Žičnjaci ili žičari su, u stvari, larve skočibube (Elateridae), odnosno, bube veličine do jednog centimetra. Ti tvrdokrilci, kada padnu na leđa, mogu da skoče na noge.
Štetu prave njihove larve koje su izdužene, žućkasto‑narandžaste boje i podsjećaju na komadić žice, zbog čega su dobile ime. Odrasle jedinke žive na zakorovljenim zemljištima, livadama, pašnjacima na kojima odlažu jaja.
I u plastenicima mogu da polože jaja, naročito na krajnim delovima, gde često raste trava. U položenim jajima, nakon mesec dana, formiraju se larve koje žive od dve, pa do pet godina u zemljištu, sve do potpunog razvoja u odraslog insekta.
Ako je hladno vreme i plastenik otvoren tokom zime, samo mali broj larvi će da preživi.
Larve se hrane organskom materijom, biljnim tkivima, naročito korenom, pa na mestima gde se sadi povrće, često dolazi do golih zona koje nastaju od biljaka koje nisu uspele da se razviju zbog žičnjaka.
Vole visoku vlažnost zemljišta, prisustvo korova, posebno, pirike, koja ima dubok i razgranat koren, a odgovaraju im blago kisela i neutralna zemljišta, što je pH vrednost pogodna za razvoj skoro svih biljaka.
Najviše su aktivne u proleće i početkom leta, ali, u slučajevima toplije jeseni, mogu da oštete biljke tokom cele vegetacije.
Od velike je važnosti primena plodoreda, odnosno, ne treba sejati ili saditi iste kulture dve godine zaredom na istu površinu. Prilikom pripreme zemljišta za prolećne radove, potrebno je obaviti duboko oranje parcele kako bi se larve izbacile na površinu.
Vremenske prilike, kokoške ili ptice mogu da smanje populaciju žičnjaka. Mnogi uzimaju najlon na koji se stavlja uzorana zemlja i ako se nađu više od tri jedinke žičnjaka, potrebno je obaviti hemijski tretman insekticidima.
Šta kada žičnjak napadne krompir? Evo koje mere treba primeniti
O izboru sredstva proizvođači bi trebalo da se konsultuju sa stručnjacima jer na tržištu nema veliki izbor sredstava za ovu namenu. I mamci u vidu ostataka povrća koje napadaju žičnjaci mogu da posluže za detekciju prisustva patogena.
Entomopatogene gljive, nematode, biljni ekstrakti i zeolit, takođe pomažu u smanjenju populacije štetočine. Ako se npr. jagode nalaze drugu godinu na istoj parceli, bilo bi dobro da se između redova posadi neven i repica jer njihov miris žičnjaci ne podnose.
Takođe, ne vole sirće za salatu koje se može posuti po zemljištu razređeno s vodom u odnosu 1:10.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autor