Zadnje aktivnosti

Poslednje aktivnosti korisnika mogu videti samo registrovani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu videti samo registrovani korisnici.
Za kompletne funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • #MojeBlago
  • 23.03.2023. 12:00
  • Sremski okrug, Vojvodina, Mali Radinci, Ruma

Radi ručno, ima problema sa kičmom, ne beleži troškove i prihode, ali voli selo?

Pobednik Agroklub videa #MojeBlago je Dimitrije Đurđević iz Malih Radinaca kod Rume. Porodično se bavi povrtarstvom i stočarstvom, a ima zanimljiv pogled na poljoprivrednu proizvodnju.

Foto: Julijana Kuzmić
  • 1.916
  • 328
  • 0

Imaju 10 ha obradivih površina, od toga dva hektara pod paprikom, paradajzom i pasuljem, a ostalo pod sojom i kukuruzom. Domaćinstvo Đurđević sve radove obavlja porodično i, kako kažu, imaju jedan novčanik, ali i jednu borbu - da istraju na tržištu kvalitetom svojih proizvoda.

Sve je u krugu porodice

Dimitrije Đurđević koji je osvojio nagradu za najbolji Agroklub video #MojeBlago u kom je prikazao delić radova na domaćinstvu, nekada je radio kao snimatelj na lokalnoj televiziji, ali je ipak odlučio da nastavi povrtarsku tradiciju na svom imanju.

"Na povrtarstvu sam odrastao, imam problema sa kičmom; spondiloza, diskus hernija, išijas već 10, 15 godina. Radio sam kao snimatelj godinu dana, hteo sam da probam da naučim nešto novo, ali jako je bila mala plata, odeš u devet ujutru, vratiš se u tri sledeće jutro, ne donesem ništa u kuću, a treba da se ženim", ukratko opisuje Dimitrije svoje iskustvo, koji se ipak oženio i sa suprugom Dijanom "pojačao" radnu snagu na njivi.

"Sami rasađujemo i beremo papriku. Nemamo radnike, osim dve žene koje platimo da nam pomognu, kad je potrebno, ali inače nema radnika u selu."

Mobilni plastenici samo za rasad

U martu podignu rasadnike u ekonomskom dvorištu, poseju papriku i paradajz. Kad rasad dovoljno poraste, rasade ga na otvorenom, a plastenike rasformiraju i sklone do sledeće sezone, kako ne bi "goreli na suncu" prazni.

U plasteniku nešto je u kontejnerima, nešto u lejama (foto: D. Đurđević)

"Sadimo seme paprike, čim se ukaže prilika da nije blatnjavo zemljište, nekad bude 5., 6. marta, krajem februara ili čak i 17. marta. Nešto radimo u leje, nešto u kontejnere. Početkom maja, pre Đurđevdana, rasađujemo na njivi. Godinama smo to radili ručno, međutim, nema radnika, pa zadnje dve godina radim sa mašinom - sadilicom za duvan.

Prošle godine smo sami rasadili dvorednom sadilicom za kupus. Sadilica za duvan je skupa, ali bolja jer može da sadi direktno iz kontejnera, a ova za kupus radi sa čupanom paprikom iz leje", objašnjava naš sagovornik.

Zalivanje noću preko lista

Svake godine probaju nešto drugačije u uzgoju, te će ove, nekoliko redova posaditi na foliji, jer bolje zadržava vlagu, a i sprečava rast korova. Međutim, zbog nagiba terena, ne mogu da navodnjavaju standardnim sistemom.

"Papriku zalivamo sa rasprkivačima, zato što je njiva u bregu i sistem kap po kap ne može da funkcioniše zato što je veliki pritisak. Da bi nabio gore pritisak, dole počnu da pucaju creva. Nema rešenja za ovo pa je zalivam noću, preko lista. Pošto ne mogu njivu u komadu da zalijem, imam liniju od 12 metara pa je prebacujem. Prihranu i zaštitu radimo dok može traktor da uđe u njivu."

Papriku zalivaju sa rasprkivačima

A kad povrće naraste dovoljno, "prekidaju svaki kontakt", i primenjuju samo zalivanje vodom.

"Ako primetim da se neki struk razboleo, samo iščupam, u džak ubacim i iznesem", objašnjava Dimitrije i ovaj ručni deo proizvodnje.

Ručno prebiranje pasulja

Zanimljivo je da je Dimitrijev otac, koji je zadužen za zaštitu, još manje primenjuje u pasulju.

"Sejemo ga pneumatskom sejalicom za soju i kukuruz, postavimo ploče od soje i malo sporije idemo. Sejemo na 70 cm razmaka, onda radimo špartanje. Kad sazri čupamo kad je ujutru rosa, u prikolicu, odnesemo kući, raširimo po betonu, i kad se osuši gazimo sa fergusonom, i na kraju pokupimo u stranu. Napravili smo mali ventilator i vejemo", objašnjava ovaj maloradinački povrtar i dodaje da pošto i dalje tu bude otpadaka od zemlje, onda njegova majka sa prijateljicama, cele zime sedi i prebira ručno pasulj za prodaju.

Pusulj se raširi po betonu i gazi fergusonom (foto: J. Kuzmić)

Pošto nemaju vremena da prodaju na pijacama, uglavnom snabdevaju piljarnice lokalne i u Novom Sadu ili prodaju na veliko nakupcima.

"Pored toga imamo i dosta kupaca, koji nas zovu da traže 50 ili 100 kila nekog našeg povrća."

Suvo meso za "pohvalu"

Dimitrije nam otkriva da su u njegovom selu koje je, kaže, jedno od jačih po broju svinja, dominantne kulture pšenica, kukuruz i soja. 

"Sve od soje i kukuruza provučemo kroz svinje, imamo od pet do 10 krmača. Kukuruz berem nešto malo u zrnu, ali većinom u klipu, zbog čokanja, jer je sad prikolica 10.000 dinara, a mi ga koristimo za potpalu preko zime. I smatram da se u klipu ne kvari, dok u zrnu naročito ako je kišovita godina može da se upali i uplesni", objašnjava.

"Soju predajem, uzimam za pogaču. Sad imamo nešto manje svinja nego obično - oko 33 komada, sa prasićima, zbog sušne godine i niske cene stoke", kaže naš sagovornik koji ima objekte za držanje 150 grla.

Prasići čekaju svoju "sudbinu"

Međutim, dok tovljenike prodaju klanicama, ostalo uzgajaju za svoje potrebe - sušenje mesa i kako kaže Dimitrije "da se tata hvali komšijama".

Bacio knjigu troškova i prihoda

Na pitanje, da li i on može da se pohvali i dobrim prinosima, ovaj povrtar naizgled nije optimističan.

"Ja prinos ne znam da vam kažem. Jedne godine sam počeo da pišem troškove i prihode. Na pijacu nešto odnesete, nešto vratite, pa ponovo, pa onda bacite ono što se ne proda. Ne znam gde to da računam. Međutim, kad sam video koliki su troškovi, a koliko ja dobijam, tu sam knjigu bacio, jer mislim da bih dobio šećer i još više se razboleo", kaže i dodaje uz to da ne planiraju proširenje proizvodnje jer nemaju na raspolaganju dodatne radnike, a od subvencija dobijaju samo osnovne.

Ipak drži osmeh na licu u majici i sa kačketom Agrokluba

Na kraju, nekoga ko ima zdravstvene probleme od povrtarskog posla, ko većinu stvari obavlja ručno, a čiji je prihod neizvestan, upitali smo zašto uopšte sve ovo radi?

"Ja volim selo, kuću, traktore. Sam sam svoj gazda. Ima dana kad je nedelja, prvih majeva kad svi slave, a mi radimo na njivi. A, ima dana, nije mi ni do čega, neću ništa da radim, kažem - odmaram danas", završava Dimitrije koji je sve vreme opisivao svoju priču što kroz šalu, što kroz zbilju, ali uvek sa blagim osmejkom.


Foto prilog


Tagovi

Uzgoj paprike Uzgoj pasulja Krmače i prasići Dimitrije Đurđević Rasadnici Prodaja povrća Rasađivanje


Autorka

Julijana Kuzmić

Više [+]

Diplomirani novinar specijalizovan za agro novinarstvo. U poslu i životu vodi se Ničeovom formulom sreće: jedno "da", jedno "ne", jedna prava linija, jedan cilj...

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Srećan vam Dan svete Julijana! :D Danas je običaj da se čovek dobro najede, a ko je sklon alkoholu, i dobro napije :D