Ukoliko na jednom mestu rastu dve ili više biljaka, onda one koriste hraniva i vodu sa istog vegetacionog prostora, pa nijedna neće moći doseći svoj puni razvoj.
Prilikom setve povrća u moramo imati u vidu da svakoj biljci koja će se iz semena razviti, treba vegetacioni prostor. Najidealniji bi bio krug, ali je to teško izvodljivo, te se odlučujemo za kvadratni ili pravougaoni raspored, kada je reč o baštenskom načinu proizvodnje povrća.
Ukoliko na jednom mestu rastu dve ili više biljaka, onda one koriste hraniva i vodu sa istog vegetacionog prostora, pa nijedna neće moći doseći svoj puni razvoj. Zato raspored semena pri setvi treba da približno odgovara željenom rasporedu biljaka. Naročito je bitno da se vodi računa o klijavosti semena i energiji klijanja.
Zato treba računati samo na procenat klijavih semenki, odnosno na klijave semenke. Međutim, ni svaka klijava semenka neće se razviti u biljku. To posebno važi za sitno seme, kod kog su veći gubici kod neravnog zemljišta, predubokog ili preplitkog položaja semenke, pokorice zemljišta i slično. Zato pri setvi povrća treba imati i "rezervu", koja je veća što je seme sitnije.
Dubina setve vrlo je važna, a može se svesti na jednostavno pravilo da seme treba da bude pokriveno slojem zemlje koji odgovara sedmostrukom prečniku semena. Na primer, prečnik semena paprike je oko 3 mm, te za papriku odgovara dubina setve od 7 x 3 mm, odnosno oko 2 cm.
Radovi u bašti u maju: Vreme je za setvu i presađivanje povrća
Treba znati da je klijavost za pojedine povrtarske vrste različita. Seme zadržava klijavost za mrkvu, peršun, plavi patlidžan, papriku i crni luk samo dve do tri godine, dok za kupus, rotkvu, rotkvicu, cveklu, salatu i spanać tri do četiri godine, te za grašak, boraniju, paradajz i krastavac šest do osam godina, ali sve u zavisnosti od uslova čuvanja i od sortimenta.
Razlikujemo tri načina direktne ručne setve: u redove, kućice i omaške setvu.
Najčešće se seje u redove. Na malim površinama motičicom se izvuče brazda uzduž kanapa na željeni razmak, semenke polože na dno brazde, zagrnu zemljom i malo pritisnu da seme dođe u dodir sa česticama vlažnog zemljišta i odmah počne bubriti.
Samo neke vrste povrća seju se u kućice, odnosno po nekoliko semenki zajedno, na određenom razmaku u redu, na primer pasulj za zrno i pasulj mahunar. Ovaj način setve ima prednost na težim glinovitijim zemljištima, na kojima se lako stvara pokorica. Više biljaka imaju više "snage" ili energije u nicanju, te bolje i jednoličnije niču. Kasnije je moguće i proređivanje biljaka.
Omaške se najčešće seju povrtarske biljke kratke vegetacije i one kojih treba mnogo po jedinici površine – kao što su matovilac, spanać, rotkvica. Bacajući seme sa visine, ono se slučajno raspoređuje, a onda grabuljicama ukopa u površinski sloj, bez povlačenja grabuljica. Tako svaka biljka ima više mogućnosti, da dobije manji, ali pravilniji vegetacioni prostor, a više je biljaka po jedinici površine, pa i veći prinos. Ovaj način setve ima i svoj nedostatak. Ako se takva leja zakorovi, plevljenje je vrlo spor i dosadan posao, jer treba dobro paziti gde je biljka, a gde je korov.
Pri plevljenju korova, gde su biljke posejane u redove ili kućice, korov u međuredovima možemo lako uništiti i motikom, a kasnije samo ispleviti korove u redovima.
Leje ili bankovi su najčešći oblik gajenja povrća u bašti. One omogućavaju dobro planiranje baštenske površine i brže sušenje i zagrevanje zemljišta.
Ovde sam naveo načine i dubinu setve na malim površinama, baštama i okućnicama, dok se na većim površinama obavlja mašinska setva povrtarskih biljaka.
Tagovi
Autor