Pre sadnje potrebno je odlučiti hoćemo li biljke pustiti da puzaju po površini zemlje ili ćemo ih uzgajati vertikalno na armaturi. Oba načina imaju svoje prednosti i mane.
Sadnja rasada krastavca je uvek izazov. Kraj aprila i maj su tradicionalni termini za sadnju na otvorenom, ali još uvek postoji opasnost od kasnih mrazeva.
Dobro razvijen rasad treba da je jak i da ima od dva do četiri razvijena prava lista. Prerastao rasad se slabije ukorenjuje i daje manji prinos. Sačekajte da se zemlja zagreje. Sadnju je najbolje obaviti kasno uveče ili po oblačnom vremenu. Najbolji termin je pre kiše. Nikada to nemojte raditi u najtoplijem delu dana i da rasad bude direktno izložen delovanju sunca.
Za sadnju birati osunčane terene sa dobrom ventilacijom. Što se biljke brže osuše posle kiše, manje će biti podložne pojavi plamenjače i drugih oboljenja. Zemlja treba da je propusna, dobrih vodno-vazdušnih karakteristika, bogata humusom i hranjivim materijama. Ne sme da bude zabareno ili s visokim nivoom podzemne vode.
Jako je važno poštovati plodored. Uzgajanje na istoj leji ili parceli tokom godina rezultiraće smanjenjem prinosa zbog jednostranog iskorišćavanja biljnih hraniva, nakupljanja štetočina i prouzrokovača biljnih oboljenja. Takođe, same biljke ispuštaju u zemlju materije koje će sprečavati razvoj novih biljaka krastavca. Zbog toga je važna rotacija useva, a na istom mestu možemo ponovo da uzgajamo ovu vrstu posle četiri godine. Dobro uspeva posle ranih kupusnjača, a dobri predusevi su grašak, krompir, paradajz.
Pre sadnje potrebno je odlučiti hoćemo li biljke pustiti da puzaju po površini zemlje ili ćemo ih uzgajati vertikalno na armaturi. Oba načina imaju svoje prednosti i mane. Prva varijanta je jeftinija, ali su listovi i plodovi u kontaktu sa zemljom. Posle kiše ostaju duže mokri što stvara preduslove za pojavu plamenjače ili trulenja. Vertikalni uzgoj je skuplji, jer zahteva podizanje armature uz koju se biljke penju. Ali, tada je bolje prozračivanje i sušenje zelene mase posle kiše. Olakšano je branje plodova, sprovođenje zaštitnih tretmana, prihranjivanje i suzbijanje korova.
Ne sadite pregusto. Ostavite prostor između biljaka kako bi omogućili provetravanje. Sadne rupe se kopaju na udaljenosti od 20 do 30 cm, a njihova dubina je od 12 do 15 cm. Na dno svake rupe se stavlja đubrivo. Najčešće se sadnja obavlja u dva reda gde je međuredni razmak od 50 do 60 cm, a to je najbolje učiniti u cik-cak formi kako bi imale dovoljno prostora.
Prvo je potrebno je zaliti rupe, a zatim i posađene biljke. Zalivanje treba da je obilno. Vlažnu zemlju oko biljaka je potrebno malčirati ili prekriti suvom zemljom kako bi što duže zadržali zonu oko korena vlažnom. To će pomoći brzoj obnovi korena. Istu ulogu ima i postavljanje folije preko zemlje pre sadnje.
Broj zalivanja i zalivna norma se prilagođavaju vremenskim prilikama. Krastavci traže dosta vode, ali ne vole prevlažnu zemlju. U zavisnosti od vremenskih uslova zalivamo jednom do dva puta u toku sedam do deset dana. Količina vode na 1m² se kreće od 10 do 15l.
Posle sadnje potrebno je nastaviti brinuti o rasadu. Kako još uvek postoji opasnost od pojave mraza na otvorenom, neophodno je da imamo agrotekstil ili druge lagane materijale kojima ćemo prekriti biljke.
Pošto su krastavci osetljivi na delovanje sunca i često stradaju zbog nastanka ožegotina, dobro je sa južne strane posejati dva reda kukuruza koji će osigurati senku tokom vrelih letnjih dana.
Prihrana se obavlja svake dve sedmice dodavanjem organskih ili mineralnih đubriva.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autorka