Iako je zelena salata iz sremačkih plastenika kvalitetna, prodaja loše ide.
Povrtari u Sremu ovih dana na tržište iznose zelenu salatu iz plastenika. Situacija nije onakva kakvu su očekivali jer, kažu, salata se veoma teško prodaje. Čak ni veliki marketi nisu u mogućnosti da otkupljuju značajnije količine. Loša je situacija i na Kvantaškoj pijaci, na kojoj se većina proizvedenog povrća i proda.
Miroslav Simić iz Buđanovaca se poslednjih nekoliko godina bavi plasteničkom proizvodnjom. Smenjuje biljne vrste, tako da u plasteniku uvek ima posla, ali i proizvoda, koji su namenjeni tržištu. Sada je u njegovim plastenicima 18.000 struka salate. Ona dobro izgleda, vidi se da je kvalitetna, ali kupaca nema.
"Vreme je da skidamo salatu i oslobađamo plastenik. Nije onako kako smo očekivali i računali. Prodaja loše ide. Ne znam gde je lošije, da li na pijaci, na Kvantašu, ili je lošije sa supermarketima. Ja ima ugovor sa lancem supermarketa u Sremu, ali salata se slabo traži", kaži ovaj povrtar.
Zelena salata je, na sreću, biljna vrsta koja ne traži velika ulaganja. Međutim, to nije razlog, kaže Simić za lošu cenu.
"Karton zelene salate je sada 250 dinara, što je veoma malo. Iako ulaganja nisu velika, mora se raditi. Plaćamo ljude, koji nam pomažu u plasteniku, tu je i prevoz. I kada sve ukalkulišeš, velike zarade tu nema", kaše Simić.
Istog mišljenja su i ostali povrtari u Sremu, koji se bave istom proizvodnjom. Inače iz godine u godinu je povrtarska proizvodnja u Sremu sve zastupljenija. Mnoge bašte su pod plastenicima, a nije retko i da se po nekoliko hektara obradivih površina pokrije plastenicima. Razloga za to svakako ima. Koliko god da u nekom trenutku prodaja ide loše, ako se ima više biljnih vrsta, može se više zaraditi nego u suvom ratarenju.
Stočarstvo kao grana poljoprivrede je godinama ugašeno, pa se većina sremskih poljoprivrednika okrenula povrtarskoj proizvodnji u kojoj može više da se zaradi. Oni koji se bave poljoprivredom, a žele da proizvode po principima integralne proizvodnje i žive na području opštine Ruma, u povoljnijoj su situaciji od drugih.
Zelena salata je, na sreću, biljna vrsta koja ne traži velika ulaganja
Razlog je taj što Opština pomaže tu vrstu proizvodnje, a već je na proizvodima, koji su tokom vegetacije praćeni, znak "Rumski ceger". Takvi proizvodi bi u budućnosti bili prepoznati na tržištu i kao takvi postigli višu cenu. I salata, ali i karfiol Miroslava Simića, dobili su ovu oznaku. Kaže da je to dobro, ali da treba vremena da sve to zaživi:
"Oduvek postoji taj problem što na tržištu ono što je zdravstveno bezbedno nije prepoznato. Ovo je dobra ideja i prvi korak ka zaštiti nas koji vodimo računa o primeni hemijskih preparata i koji pokušavamo da na tržište iznesemo samo kvalitetnu robu. Naravno takva roba mora imati i dobru cenu, kako bi nastavili ono što znamo da radimo".
Kaže da očekuje da će se situacija promeniti u budućnosti, jer se mora znati ko, kako i šta proizvodi. Za ono što on prodaje, garantuje da je zdravstveno bezbedno. Salata iz njegovih plastenika, koja se ovih dana može kupiti u celom Sremu, je naš takva, kao i paprika, čija proizvodnja će početi odmah nakon skidanja salate.
Foto: Zlatko Markovinović
Tagovi
Autor