Kod paprike zaraženo tkivo lišća gubi turgor, suši se i otpada, a kod paradajza nema uvenućabiljaka, ni remećenje porasta, nego se na starijem lišću javljaju hlorotične pege koje nekrotiraju.
Na području delovanja RC Vrbas paradajz se nalazi u fazi sazrevanja ploda i semena. Vizuelnim pregledom useva paradajza, na pojedinim lokalitetima, registrovani su simptomi zelenog uvenuća (Verticillium albo-atrum i Verticillium dahliae), prenosi Prognozno-izveštajna služba zaštite bilja
Ovaj parazit ima širok krug domaćina, sa preko 200 biljnih vrsta, posebno iz familije Solanacae i Cucurbitacae. Do zaraze tim patogenom može doći u svim fazama njihovog razvoja. Osnovni simptom bolesti je uvenuće biljaka, gde biljka zadržava zelenu boju.
Kod paprike zaraženo tkivo lišća gubi turgor, suši se i otpada. U početku biljke zaostaju u porastu, a kasinje dolazi do postepenog gubitka boje. Na uzdužnom preseku korena uvelih biljaka, uočava se mrki prsten u zoni sudovnog tkiva. Uvenuće cele biljke se posebno vidi u najtoplijem delu dana. Uginule biljke mogu biti prekrivene crnim tvorevinama od sklerocija.
Kod paradajza nema uvenuća biljaka, ni remećenja porasta. Na starijem lišću se javljaju hlorotične pege, koje nekrotiraju. Na uzdužnom preseku stabla se javlja mrka obojenost sudovnog sistema. Micelija gljive se u poljskim uslovima može održati u zemljištu i do 14 godina, ali najveća količina micelije preživi dve do četiri godine. Za klijanje mikrosklerocija potrebno je da u zemljištu ima dovoljno vlage i da je temperatura od 20 do 25 stepeni Celzijusa i da su prisutne materije koje luči koren.
Gljiva prodire kroz rane, korenove dlačice ili kroz epidermis korena gde se sistemično razvija. U povoljnim uslovima, zaraza se sa lokalnih žarišta može proširiti na ceo usev. Parazit se prenosi površinskom vodom, zaraženim biljnim ostacima i zaraženim semenom. Direktne mere zaštite se ne mogu sprovoditi, zbog dugog održavanja gljive u zemljištu.
Podsetimo, prvi simptomi uočavaju se na donjem lišću, u vidu blagog uvenuća. Zaraženo lišće omekša, uvija se ka unutrašnjosti međutim zadržava boju. Na osnovu ove karakteristike je i nastao naziv zeleno uvenuće. Sa daljim razvojem lišće gubi čvrstinu, suši se i na kraju i otpada.
Pored lišća napadu patogena izložene su i grane pa i čitave biljke. Tada na uzdužnom preseku korena i prizemnog stabla može da se primeti nekroza, koja je karakteristična za zeleno uvenuće. U pojedinim slučajevima biljka može dati prividan izgled oporavka, naročito u početnim fazama oboljenja. Karakteristično je da biljke imaju skraćene internodije što im daje žbunast izgled.
Sa ciljem kontole ove bolesti preporučuje se primena svih raspoloživih preventivnih mera koje podrazumevaju:
Izvori
Tagovi
Autor