Često se na ivici lista javlja žutilo. Preventivnim merama možemo sprečiti ovu pojavu.
Na listovima krastavca često možemo primetiti pojavu žutih ivica. Ova povrtna vrsta je veoma osetljiva na sve što se dešava oko nje. Reaguje na promenu temperature, ako je posađena na neodgovarajuću lokaciju i tip zemljišta, kao i na nepravilnu negu. Pojava žutih ivica nam govori da se s biljkom nešto dešava i da treba da joj pomognemo.
Izbor lokacije i delovanje temperature su od izuzetne važnosti. Za krastavac je najbolje odabrati rastresito i drenirano zemljište na lokaciji s dobrim provetravanjem. To će doprineti smanjenju rizika od pojave plamenjače. Odgovaraće delimičan hlad, jer previše sunca može izazvati žućenje listova. Posebno im ne odgovaraju lokacije gde je zemljište teško, zbijeno, glinovito, zabareno i s lošom cirkulacijom vazduha.
Ovoj kulturi ne odgovara ni hladno i vlažno vreme, pojava magle i kolebanje temperature. Vole toplotu i dovoljno je da se desi samo jedan dan s naglim promenama temperature, posle kojeg će biljka odreagovati pojavom žutih ivica na listovima, čak mogu prestati i rasti. Ovaj problem se javlja i u plastenicima.
Zemljište treba da je snabdeveno hranivima, kako biljke ne bi gladovale. Veoma često na njima možemo videti da su donji listovi žuti, a mladi plodovi takođe žute i opadaju. Sve je to znak manjka azota, koji može biti rezultat nedostatka tog elementa u zemljištu ili delovanja suše kada biljka ne može da usvaja hraniva.
Međutim, do ove pojave dolazi i zbog nepravilnog zalivanja. Krastavci vole da vode ima u dubljim slojevima zemlje. Malim količinama i neredovnim zalivanjem dolazi do disbalansa što ima posledice po biljke.
Često se dešava da je pojava žućenja na listovima povezana sa pojavom raznih oboljenja. Pepelnica, plamenjača, fuzarioza su samo neke bolesti koje mogu izazvati nekrozu lista, a na kraju dovesti do propadanja useva ako ne pristupimo tretiranju.
Za preventivnu zaštitu krastavca od gljivičnih bolesti, bakterioza i truleži korena možemo koristiti sredstvo na bazi mleka i joda. Biće vam potrebno: jedna litra mleka ili sirutke, 30 kapi joda i jedna supena kašika tečnog sapuna. To se doda u 10 litara vode. Tretiranje se obavlja svakih deset dana.
Jednom sedmično se može koristiti rastvor od raženog hleba. U 10 litara vode potopi se 800 grama hleba i ostavi preko noći. Sledećeg jutra se sve dobro promeša, procedi, doda 10 mililitara joda i dobijeni rastvor se razredi vodom u odnosu jedan naprema 10.
Kao preventivno sredstvo zaštite odličan je drveni pepeo. Ohlađen pepeo je potrebno prosejati, a zatim preliti sa dve litre vrele vode. Dobro promešati i dodati jednu supenu kašiku rendanog sapuna za veš. Pre upotrebe još jednom promešajte i tretirajte biljke jednom u sedmici.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autorka