Kod pravljenja ovčijeg sira potrebno je manje sirišta i dobija se manje surutke, a više grude. U odnosu na kravlje mleko, ovčije je masnije, kad se kuva može da zagori brzo ako se ne vodi računa. Ovčiji sir je zreliji, masniji i boljeg kvaliteta, tvrdi Milijana Joksimović iz sela Bobova.
U poslednjih desetak godina u valjevskom kraju znatno je povećan broj grla ovaca, pa je prema poslednjim podacima Republičkog zavoda za statistiku koji su prikupljeni u Anketi poljoprivrede na teritoriji Kolubarskog okruga oko 71.000 ovaca. Od tog broja oko 12.000 je umatičenih.
Interesovanje za ovaj vid stočarstva podstaknut je i prirodnim uslovima, klimom, reljefom i brojnim pašnjacima koji se mogu iskoristiti da se meštani ovih krajeva bave ovčarstvom. Pored plasmana jagnjećeg mesa, uzgoja ovaca za priplod, dodatnu zaradu mogao bi doneti ovčiji sir i kajmak, koji je, relativno malo zastupljen u ishrani.
Valjevo: Pad broja stoke, povoljni uslovi jedino za ovčarstvo
Milijana Joksimović iz sela Bobova više od jedne decenije bavi se proizvodnjom ovčijeg sira.
"Dugo godina gajimo ovce, a od 2001. smo se odlučili da se time ozbiljnije pozabavimo. Želja nam je bila da se bavimo ovčarstvom, da povećamo stado koje smo imali i konkurisali smo za program USAID kroz koji smo dobili 21 dvisku sjeničke rase. Nije bilo lako vreme, 2007. godine sam prestala da muzem krave i praktično smo ostali bez mleka i mlečnih proizvoda. Onda sam od komšinice videla da ona muze ovce i to je bio neki naš novi početak", priseća se Milijana i kaže da su tako rešili da krenu u proizvodnju ovčijeg sira.
Vremenom, stado na imanju Joksimovića povećalo se na 40 umatičenih ovaca. U periodu kada je počeo da se povećava broj i da se jagnje, nastala je pauza u pravljenju ovčijeg sira kako se ne bi ovce iscrpljivale.
"Pre četiri godine smo napravili pauzu u proizvodnji sira, jer smo imali mlade dviske kod kojih je rađena sinhronizacija estrusa, pa je bilo previše da se one muzu s obzirom da su se jagnjile tri puta u periodu od dve godine i samo bi se iscrpljivale da smo nastavili i da ih muzemo. Sada smo ušli u ritam jagnjenja, ne kod svih istovremeno i to nam je omogućilo da ove godine ponovo počnem da pravim sir", kaže Milijana u čijem gazdinstvu trenutno muzu 15 ovaca.
"U zavisnosti od perioda laktacije, jedna ovca može dati i do litar mleka. Sada namuzem šest do sedam litara mleka dnevno svakog dana. Za pripremu jednog kilograma ovčijeg sira, potrebno je dva i po litra mleka."
Mlečnost ovaca nije na maksimumu jer, kako kaže Milijana, one su se ojagnjile pre dva i po meseca i sad se nalaze u fazi takozvanog zasušivanja. Dodaje i da se proces dobijanja ovčijeg sira ne razlikuje od dobijanja sira od kravljeg mleka.
"Kod pravljenja ovčijeg sira potrebno je manje sirišta i dobija se manje surutke, a više grude. U odnosu na kravlje mleko, ovčije je masnije, kad se kuva može da zagori brzo ako se ne vodi računa. Ovčiji sir je zreliji, masniji i boljeg kvaliteta", tvrdi Milijana.
Kvalitet ovčijeg mleka zavisi prvenstveno od ispaše, a ovi krajevi nude kvalitetne pašnjake koji nisu ekološki zagađeni. Veoma važna za ishranu ovaca je i lucerka, a koristi se i seno, žito i koncentrati. Za sada, naša sagovornica svoj sir prodaje u Valjevu i okolnim mestima u Kolubarskom okrugu.
"U sadašnjim uslovima mogu da proizvedem oko 10 kilograma ovčijeg sira nedeljno. To podmiruje potrebe u našem domaćinstvu i ostaje mi i za prodaju. Cena je 500 dinara za kilogram i to je zadovoljavajuća cena. Ovčiji sir se sve više traži, ima kupaca i mogu biti zadovoljna da i na taj način se obezbedi neka zarada, da to ne budu samo jaganjci i vuna. Planiramo da povećamo stado na 50 grla, ne možemo više, jer treba obezbediti hranu tokom zime."
Tagovi
Autorka