Gajenje koza porodica Tomašević iz sela Paune kod Valjeva počela je pre dve decenije, a od pre nekoliko godina posvetili su se uzgoju alpskih koza. Šta izdvaja njihov sir?
Od kada je Snežana Tomašević ostala bez posla u jednoj valjevskoj firmi, posvetila se ozbiljnije kozarstvu. Za svoje proizvode od kozjeg mleka, pre svega sir, porodica Tomašević brzo je našla kupce, pre svega u Valjevu i Beogradu.
"Pre 20 godina držali smo tri koze, imali smo za nas mleko i sir, onda smo povećali broj na sedam, a onda su se pojavile i mušterije, pa smo povećali stado na 22 grla. Godine 2014. sam ostala bez posla i od tada smo počeli ozbiljnije da se bavimo kozarstvom. Kupili smo šest umatičenih alpskih koza, a sada imamo 40 odraslih i 10 mladih", kaže Tomaševićeva.
Kaže da svaka koza ima svoju posebnu ćud i da ih sve razlikuje.
"Ima dosta posla oko njih. Ustajem oko pet sati ujutru, pomuzem, onda im dajemo seno, koncentrat, pustimo ih na pašu, a onda počinjem da pravim sir. Mužu obavljamo ručno, probali smo i sa aparatom, ali nije išlo. Dnevno sada imamo oko 80 litara mleka, 40 ujutru i isto toliko uveče, a na početku laktacije dobijali smo i do 150 litara mleka."
Belouška, Cica, Đavo, Mrvica, Cveta samo su neka imena koje je naša sagovornica nadenula svojim kozama.
"Sve jariće koje smo imali ove godine smo prodali i za sada ne planiramo da povećavamo broj koza. Mleko koje daju je kvalitetno, a velika je potražnja za sirom, tako da kad se odbiju troškovi, ostaje dovoljno novca za pristojan život."
Za proizvodima od kozjeg mleka vlada veliko interesovanje i potražnja je dosta veća od trenutne proizvodnje, pa kupci ponekad moraju da čekaju, a sve ih je više.
"Mleko prvo procedim, potom skuvam, a kad se ohladi zasirim i onda se ponovo greje. Kajmak ne skidam jer onda ne bi bio kvalitetan sir. Gruda se potom stavlja da se ocedi, a potom se posoli, seče i pakuje", objašnjava naša sagovornica i dodaje da bi nastao stari sir on mora da odstoji bar 20 dana i on je znatno traženiji nego mladi.
"Dnevno napravim 17 do 18 kilograma sira, a mesečno i do 500 kilograma. Moj savet je da kad se kupuje sir, da se kupi i surutka i da u njoj stoji. To što se domaćice odluče da prokuvaju slanu vodu, pa da naliju preko sira, ja to ne bih preporučila."
Tomaševići su se, ranije bavili mlečnim govedarstvom, imali deset muznih karava, ali im je vremenom ta proizvodnja postala neisplativa, pa su umesto krava, nabavili koze. Litar kozjeg mleka je 120 dinara, kilogram mladog kozjeg sira 500, a tvrdog 600 dinara. Od kako je počela epidemija korone veoma je tražena surutka, a cena je 70 dinara. Snežana napominje da dnevno proda 20 do 30 litara surutke.
"Velika je potražnja, a to nam samo govori da imamo kvalitetne proizvode, da ljudi žele zdravo da se hrane. Često nam naručuju mladi sir i traže da ga ne solimo uopšte. Ko jednom proba kozji sir, on nastavi da ga uzima i tako se šiti krug naših mušterija. Sir ne prodajem na pijaci, ali dok sam išla, nisu mi verovali da je pravi kozji i pitali su kako nema miris. E, da bi tako bilo, mora sve da bude čisto, i posuđa u koje se stavlja mleko, i grudnjača i kante u koje se pakuje proizvod", naglašava Snežana Tomašević.
Foto prilog
Tagovi
Autorka