Posebna prednost i odlika konzervisanja sušenjem jeste što se odstranjivanjem vode smanjuje težina i zapremina plodova, a time se smanjuju i troškovi čuvanja, transporta i skladištenja.
Sušenje je jedan od najstarijih načina konzervisanja voća. Primenjuje se od davnina za duže čuvanje voća, jer se osušeni proizvod održava dugo i u "običnim" uslovima pakovanja i skladištenja.
"To je u suštini uklanjanje vlage. Najrasprostranjeniji i najpogodniji oblik sušenja voća, a posebno šljiva jeste konvektivno, kod koga voda isparava pomoću zagrejanog vazduha. Zagrejan vazduh, kao nosilac toplote, predaje toplotu plodovima voća, prima pritom isparenu vodu iz plodova i odnosi je sa sobom", kaže savetodavac u Poljoprivredno savetodavnoj stručnoj službi Kragujevac Biljana Milosavljević i dodaje da se smanjenjem sadržaja vode, a time i povećanjem koncentracije ostalih sastojaka, povećava osmotski pritisak, čime su ishrana i razvoj mikroorganizama onemogućeni.
Posebna prednost i odlika konzervisanja sušenjem jeste što se odstranjivanjem vode smanjuje težina i zapremina plodova, a time se smanjuju i troškovi čuvanja, transporta i skladištenja. Zbog svojih odlika i prednosti, ovaj način konzervisanja je i danas u značajnoj primeni, pri čemu se stalno razvijaju i unapređuju postupci tehnike i tehnologiije.
"Kvalitetna sušena šljiva je samo ona koja je krupna, mesnata, dobro osušena, zdrava, slatka, lepog spoljašnjeg izgleda, sa očuvanim prirodnim ukusom i mirisom. Zbog toga sveža šljiva namenjena za sušenje treba da se odlikuje krupnim plodovima odgovarajućeg spoljašnjeg izgleda, pa plodovi imaju fleksibilnu pokožicu, zlatno-žuto meso, povoljan odnos meso-koštica i da su ubrani u fazi optimalne zrelosti za ovaj vid prerade", navodi ovaj stručnjak za voćarstvo.
Nov pristup sagledavanju kompletne problematike, proizvodnje ovog proizvoda, obuhvata sledeće segmente: primarnu proizvodnju svežeg voća namenjenog za sušenje, preradu sušenjem, primenom odgovarajućeg tehnološkog postupka, plasman ostvarene proizvodnje na savremen komercijalan način.
Podsetimo, osušena šljiva treba da ima 22-26 odsto vlage, a to zavisi od načina dalje obrade.
Da bi se obezbedio standardan kvalitet za domaće i inostrano tržište, treba izabrati pogodne sorte šljiva za sušenje a to su, kako Milosavljevićeva navodi, prvenstveno požegača, stenlej, valjevka i čačanska rodna.
"Pošto je kampanja sušenja šljiva sezonskog karaktera, i traje ograničeno vreme, proširenje kapaciteta se može postići sušenjem odgovarajućih sorti različitog vremena zrenja, kao i korišćenjem sirovina, s različitih lokaliteta", dodaje ona.
Izvori
Tagovi
Autor