Najčešće bokorenje počinje oko 15 dana posle nicanja. Vlatanje ili porast u stablo javlja se po završenom bokorenju i to u proleće.
Da li ste se ikad pitali, kako izgleda proces razvića pšenice jednom kad se poseje? Ona prolazi kroz nekoliko faza porasta. Ukorenjavanje i bokorenje pšenice je na minimalnoj temperaturi četiri do pet stepeni. Najčešće počinje oko 15 dana posle nicanja. Vlatanje ili porast u stablo koje je formirano još u fazi bokorenja, ali sa vrlo skraćenim člancima i javlja se po završenom bokorenju i to u proleće.
Ukorenjavanje je obrazovanje sekundarnog korenovog sistema iz čvora bokorenja (kolence na podzemnom delu stabla najbliže površini zemljišta). U ovoj fazi porasta razvijaju se i primarni korenovi kao dubinske žile, dok se sekundarni korenovi raspoređuju većinom u oraničnom sloju zemljišta. Na jačinu ukorenjavanja utiču ishrana biljaka, vodno-vazdušni i toplotni režim zemljišta.
Ova faza nije drugo nego porast i razviće žila i žilica korenovog sistema. Korenovi pšenice u prvo vreme rastu brže od nadzemnog dela, naročito pri optimalnoj vlažnosti zemljišta, koji se može postići navodnjavanjem.
U fazi nicanja formira se primarni koren koji, isključivo u početku, snabdeva mladu biljku vodom i hranom. U daljem razvoju biljke počinje razvoj sekundarnog korena iz čvora bokorenja, koji formira u fazi tri stalna lista. Primarni koreni rastu više u dubinu i ostaju do kraja života biljke. Sekundarni korenovi se nazivaju još stabljikini korenovi, a razvijaju se iz pomenutog čvora.
Produktivnost biljke je veća što je jače razvije korenov sistem. Najveći deo korenovog sistema pšenice formira se u oraničnom sloju. Količina korenja u dubljim slojevima zavisi od načina obrade i đubrenja, te stanja vlage u zemljištu, aeracije i i temperature zemljišta.
Bokorenje je specifično podzemno grananje primarnog stabla i obrazovanje izdanaka ili sekundarnih stabala iz čvora bokorenja. Ovaj proces odvija se u predzimskom periodu ili pri temperaturama između šest i 20oC, počinje dve do tri nedelje posle setve pšenice i nastavlja se posle zimskog perioda.
Na intenzitet bokorenja utiču ishrana biljaka, vreme setve, gustina useva i sklonost sorte ka obrazovanju sekundarnih izdanaka. Razlikuje se ukupno (opšte) i produktivno bokorenje, pod kojim se podrazumeva broj razvijenih sekundarnih stabala koja imaju klas. Na povećanje ili smanjenje intenziteta ovog procesa može se uticati agrotehničkim merama, na primer ređom ili gušćom setvom, pojačanom mineralnom ishranom biljaka, drljanjem useva u rano proleće i slično.
Bokorenje je poseban način podzemnog grananja stabla i stvaranja izdanaka koji obrazuju biljke pšenice iz čvora bokorenja. Čvor se razvija ispod površine zemlje i to na jednom kolencu koji je najbliži do površine zemlje, mada se može stvoriti i više čvorova. Formira se posle pojave prvog lista, a u fazi tri lista je dovoljno formiran. U njemu su smešteni svi delovi buduće biljke. Pri optimalnoj vlažnosti i temperaturi od 15 do 17oC bokorenje nastupa 14 - 15 dana nakon nicanja.
Pri nižim temperaturama, bokorenje se usporava, a ako temperatura padne ispod šest stepeni, i ono i ukorenjivanje prestaje. Prekida se i kada temperatura pređe 20oC. U ovoj fazi, pšenica izdržava bez snega i do -17oC, a pod snegom izdrži do -30oC. Često svi izdanci koji se obrazuju u procesu bokorenja ne daju stabla sa klasovima, te trebamo razlikovati opšte ili ukupno bokorenje, a to je ukupni broj izdanaka po jednoj biljci i produktivno bokorenje koje je broj izdanaka po jednoj biljci koji imaju klas. Broj izdanaka po jednoj biljci može biti veoma veliki, ali broj produktivnih stabala iznosi dva do tri, što zavisi od sorte i uslova bokorenja, a naročito od dubine setve i gustine biljaka.
Vlatanje predstavlja izduživanje članaka stabljike pšenice. Ova pojava je rezultat deobe ćelija umetnutog tvornog tkiva (interkalarni meristem) koje se nalazi u donjem delu svakog članka. U ovoj fazi nadzemni deo biljke značajno uvećava svoju masu i lisnu površinu. Za normalno odvijanje faze vlatanja neophodni su sledeći uslovi: temperatura vazduha iznad 15oC, optimalna vlažnost zemljišta (oko 70 % od maksimalnog vodnog kapaciteta) i optimalna snabdevenost biljaka glavnim elementima ishrane (azot, fosfor i kalijum).
Ovoj navedenoj fazi prethode unutrašnje promene vezane za formiranje generativnih organa (klasova), a to su stadijum jarovizacije i svetlosni stadijum. Stadijumi jarovizacije ozime pšenice prolaze na temperaturama od 0 do 10oC, a svetlosni stadijum pri uslovima od 14 i više časova osvetljenosti u toku dana. Na taj se način omogućava pšenici da pređe iz vegetativne u generativnu fazu razvoja.
Vlatanje ili porast u stablo počinje vidljivom pojavom kolenčenja na stabljikama. Stablo se sa kratkim člancima (internodijama) formira još u periodu bokorenja. Članci stabljika su tada vrlo mali, a njihova dužina ne prelazi prečnik stabljike. Po završetku bokorenja, članci počinju da se izdužuju, pa se stablo pojavljuje na površini zemljišta. Od tada biljka prelazi u novu fazu razvoja - vlatanje ili porast biljaka u stablo.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autor