Kina je poslednjih godina postala najveći svetski uvoznik soje, te je uspostavila sopstvenu i netransparentnu strategiju za sigurnost snabdevanjana na temelju ugovora o proizvodnji sa najvećim svetskim proizvođačem soje, Brazilom, što bi moglo da ugrozi snabdevanje tržišta sojom i uljaricama u EU.
Na Plenarnoj sednici Evropskog parlamenta održanoj ove nedelje u Stazburu, zastupnici su velikom većinom glasova podržali rezoluciju o Izveštaju o evropskoj strategiji za promovisanje proteinskih useva - podsticanje proizvodnje proteinskih kultura i mahunarki u evropskom poljoprivrednom sektoru.
Činjenica da je EU deficitarna u proizvodnji proteina za prehranu životinja, poznata je već niz godina. Tu zavisnost najbolje pokazuju podaci koji govore da je od 1994. do 2014. ukupna evropska proizvodnja sirovina bogatih belančevinama porasla sa 24,2 na 36,3 miliona tona (+50%), a da je istovremeno potrošnja porasla sa 39,7 na 57,1 miliona tona (+44%). Ukupni deficit belančevina u EU-u je nažalost u porastu (20,8 tona 2014).
Kina je poslednjih godina postala najveći svetski uvoznik soje, te je uspostavila sosptvenu i netransparentnu strategiju za sigurnost snabdevanja na temelju ugovora o proizvodnji sa najvećim svetskim proizvođačem soje, Brazilom, što bi moglo da ugorzi snabdevanje tržišta sojom i uljaricama u EU-u, koji je takođe važan kupac proizvoda iz Brazila, te da ugrozi stabilnost tržišta Unije. Poslanici kažu da EU mora da se okrene sosptvenoj proizvodnji proteinskih useva, tim više što je većina soje uvezene u Evropsku uniju, posebno iz Severne i Južne Amerike, dobijena iz genetski modifikovanih useva i da evropski potrošači ne žele GMO soju na svom tržištu.
Zastupnici smatraju da je došlo vreme za sprovođenje sveobuhvatnog evropskog strateškog plana proizvodnje i snabdevanja belančevinama biljnog porekla, koji se temelji na održivom razvoju svih useva, koji su prisutni u Uniji, i da ta promena znači bitnu izmenu naših proizvodnih sistema u skladu sa zahtevima sredstava potrebnih za život poljoprivrednika i zahtevima kružne ekonomije i održive poljoprivredne proizvodnje, utemeljene na načelima poput agroekologije i drugim praksama koje su u skladu sa životnom sredinom, uključujući strategije niskih ulaganja za hranjenje preživara, koje se temelje na trajnim pašnjacima i privremenim travnjacima na obradivom zemljištu.
Rečeno je i da se diversifikaciju useva na poljoprivrednim površinama smatra nužnom, pozdravljena je i preporuku da se u sisteme ratarskih kultura i krmnog bilja ponovno uvedu belančevine biljnog porekla poput soje, boba, grašaka i usevi poput deteline i mnogih drugih mahunarki. Dodaje se da je razvoj regionalnih lanaca proizvodnje i prerade belančevina udruživanjem poljoprivrednika i boljom saradnjom između proizvođača ratarskih kultura i uzgajivača potrebno podržati u okviru ZPP-a (Zajedničke poljoprivredne politike), kao što je važno i uvesti subvencije za proteinske useve.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autorka