Oranice se moraju zasejati, iako ratare muči skupa setva i cena soje koja je duži vremenski period u padu.
Setva soje je na pragu, a poljoprivrednici još uvek razmišljaju o prošloj proizvodnoj godini, bila je teška s obzirom na sušu, skup repromaterijal, i na kraju slabe prinose ali i kolebanje cena.
Mnogi ratari kažu da je upravo soja najviše podbacila, krenuli su u žetvu ranije, s obzirom da je zbog visokih dnevnih temperatura i suše dospela ranije. Rod je bio znatno umanjen u odnosu na predhodne godine te su ratari znali da i sa boljom cenom neće moći pokriti troškove proizvodnje. A bolja cena ostala je samo pusta želja.
Ovih dana kada je uveliko u toku predsetvena priprema bilo da će biti posejana soja, kukuruz, ili suncokret, poljoprivrednici znaju da ih i ovog proleća čeka prilično skupa setva. Oni koji su računali da će lagerovanom robom isfinansirati setvu sada znaju da to neće uspeti s obzirom da su cene na berzi svakodnevno u padu, što može dovesti do iznenađenja i velikih promena kada je reč o zastupljenosti kultura.
Država daje podsticaj za proizvodnju repe i suncokreta i mnogi smatraju da će baš zbog toga ovih površina biti više. Pšenice je inače zasejano više nego predhodnih godina, a kada se stvari bolje sagledaju to znači da će nekih ratarskih kultura biti manje.
Kako isfinansirati setvu ako se zna da su inputi skupi, roba na lageru jeftina, pitanje je koje sami sebi ovih dana postavljaju brojni ratari. A posao ne sme da čeka.
Poljoprivredni proizvođač iz Silbaša Lazar Milić kaže da će i ove godine sejati soju na gotovo istim površinama kao i prošle godine. Ovih dana ima pune ruke posla, u toku su poslovi oko zaštite pšenice ali i pretsetvene pripreme za setvu soje i kukuruza. Kako nam je rekao svakog proleća sojom zaseje oko 40 jutara, a u postrnoj setvi oko 20 jutara. Toliko bude i pod kukuruzom. Tako će biti i ove godine.
Prošlogodišnji rod soje je bio solidan s obzirom da je deo parcela navodnjavao i sav rod je posle žetve prodao, nije lagerovao. Prati dešavanja na tržištu repromaterijala i nada se da će cena mineralnog đubriva pasti, nabavio je jedan deo potrebnih količina semenske soje, a posejaće i svoju selektiranu. Prethodnih godina kreditnim sredstvima su finansirali prolećnu setvu.
"Ovogodišnja setva je skuplja i narednih dana ćemo odlućiti kako da je isfinansiramo. Pored pšenice i luka, soja i kukuruz se moraju naći u našoj setvenoj strukturi" kategoričan je naš sagovornik.
Iako gajenje soje ima svoje prednosti, pitanja koja muče ratare s obzirom na pad cene je ukoliko se odluče da je poseju su da li će se uloženi novac vratiti, kakva će biti godina, koliki rod, a naravno i cena. Ipak oranice se moraju zasejati i teško je doneti odluku o menjanju setvene structure, odnosno setve nekih drugih kultura ukoliko za to nemaju znanje i iskustvo, a u krajnjem slučaju i mehanizaciju.
Mladi poljoprivredni proizvođač iz Obrovca Veselin Papić kaže da je prošle godine imao slab prinos, godina je bila sušna. Celokupan rod je lagerovan, a cena je ovih dana neuporedivo niža nego nakon žetve. Ipak kao i svake godine soju mora posejati tako da će se i ovog proleća naći na gotovo istim površinama kao i lane.
"Pola parcela će biti pod kukuruzom, pola pod sojom, tako radimo godinama unazad i za druge kulture nismo zainteresovani. Analizirajući cene inputa mogu reći da predstojeća setva neće biti skupa nego preskupa. Seme je skupo, nabavo sam dve trećine semena, a ostalo ću selektirati od svog roda", kaže naš sagovornik i dodaje da će deo repromaterijala odmah isfinansirati, a ostatak ide na agrorok.
Sada se već dobro zna da će setva biti skupa, ali iskusni ratari znaju svoj posao - zemlja se mora sejati bez obzira na uslove i ne može ostati zaparložena.
Tagovi
Autorka