Iako su cene đubriva sada niske, očekivano olakšanje neće u potpunosti nadoknaditi povećanje troškova mašina. To nisu jedini problemi
Prošla, 2023. bila je teška za većinu poljoprivrednih gazdinstava u poređenju sa prethodnim, vrlo profitabilnim godinama. Iako cene đubriva imaju opadajući trend na globalnim tržištima, one su i dalje značajan input za farmere, veći su troškovi mašina, a izlazne cene niske. Zbog svega ovoga mnoge farme beleže pad prihoda, zaključak je globalne mreže koja okuplja referentna poljoprivredna gazdinstva - agri benchmark Cash Crop Network-a.
Njihova godišnja konferencija održana je od 10. do 14. juna u Španiji, a raspravljalo se o najnovijim događanjima u globalnoj ratarskoj proizvodnji.
Projekcije agri benchmark mreže, kojom koordiniše nemački Thünen Institute, još su pesimističnije za 2024. godinu. Iako su cene đubriva trenutno niske, očekivano olakšanje neće u potpunosti nadoknaditi povećanje troškova mašina.
Prognoze su pokazale da će svetske proizvođačke cene biti niže nego prošle godine. Kao rezultat toga, tipična poljoprivredna gazdinstva verovatno će imati poteškoća u korišćenju zemlje po trenutnim cenama zakupa.
Teme o kojima su takođe raspravljali bile su rast proizvodnje biodizela koja će do 2029. dovesti do godišnje potražnje od osam miliona tona sojinog ulja. Kako bi se podmirila ova potražnja, trebalo bi proširiti površine pod sojom na oko 5,1 milion hektara, a što bi dovelo i do rasta cena za oko šest do osam odsto.
Kada je reč o Evropi, problematizovan je izvoz žitarica iz Ukrajine za koji tvrde da nema specifičnih efekata na cene inputa na farmama srednje i istočne Evrope.
Tema je bila i proizvodnja šećera u EU gde je u 2023. zabeležena ekspanzija i prilična profitabilnost budući da je zbog visokih cena šećera u 2022., proizvodnja u EU porasla za 7 odsto u 2023. godini. Zato je EU ponovno postala neto izvoznik. Budući da su globalne cene šećera još uvek bile prilično visoke, negativan uticaj na domaće bio je nizak. Tomas de Vite iz Thünen Instituta izjavio je da je profitabilnost proizvodnje šećerne repe bila izvanredno visoka – 1.000 do čak 2.000 €/ha u odnosu na druge useve. Bez obzira na moguće buduće smanjenje cena repe od 15 do 30 €/t (ili 20 do 40 odsto), ona bi i dalje bila konkurentna u odnosu na cene pšenice od 230 €/t.
Intenzivno je raspravljano i o konceptu regenerativne poljoprivrede. Učesnici su istakli da mnogi industrijski lideri i političari promovišu ovu ideju kako bi odgovorili na zabrinutost javnosti u vezi sa poljoprivredom, a uticajne globalne konsultantske firme pokušavaju da edukuju poljoprivrednike o profitabilnosti predloženih mera poput pokrovnih useva i poljoprivrede bez oranja.
Ipak, ispostavilo se da zagovornici znatno precenjuju potencijale, posebno u pogledu uštede emisije gasova sa efektom staklene bašte i ekonomije. Dalje, smatraju da nisu navedena ni dva glavna izvora emisije ovih gasova - proizvodnja i korišćenje azota i promena korišćenja zemljišta, a što se odnosi na krčenje šuma, isušivanje močvara i pretvaranje travnjaka u oranice.
S obzirom na navedene nedostatke, mreža će objaviti rad na ovu temu i predložiti značajnije pokazatelje za definisanje ciljeva koji efikasno smanjuju efekat staklene bašte i smanjuju pritisak na bioraznolikost, zaključili su u saopštenju.
Tagovi
Autorka