Štete koje nastaju od prouzrokovača ove bolesti na svetskom nivou iznose preko 10 miliona tona soje. Omogućuje sebi preživljavanje u zemljištu od dve do 15 godina!
Povoljni uslovi za gajenje soje i rekordni prinosi u Južno-bačkom okrugu imali su i svoje naličje - različite prouzrokovača oboljenja soje, koji su skraćivali dužinu vegetacije, prisilno je prekidali i značajno uticali na visinu i kvalitet prinosa. Jedno od njih je ugljenasta trulež korena i stabla soje, koja uzima sve više maha.
Štete su posledica promena u vezi sa klimatskim pomeranjima bitnim za biljnu proizvodnju, kao i promena u kvalitetu zemljišta, prvenstveno misleći na njegovu biogenost, koja je indikator zdravlja i načina upravljanja zemljištem kao neobnovljivim resursom.
Ugljenasta trulež korena i stabla soje je bolest koju prouzrokuje patogen Macrophomina phaseolina (Tassi) Goid, koja je uzročnik bolesti kod više od 500 biljnih vrsta. Poslednjih godina (pa i decenija), ovaj patogen sve više skreće pažnju na sebe pojavom izvesnih, značajnihi mogućih većih šteta naročitu u periodu pred nama. Patogen napada: soju, pasulj, suncokret, sirak, kukuruz, pamuk, šećernu repu, kikiriki i dr.
Ovo je gljivica koja prvenstveno naseljava zemljište, ali se takođe prenosi i semenom mnogih gajenih biljnih vrsta, uključujući i soju. Štete koje nastaju od prouzrokovača ove bolesti na svetskom nivou iznose preko 10 miliona tona soje.
Soja je važan domaćin gljivice Macrophomina phaseolina, i ona napada biljke od nicanja do završetka vegetacije. Štete na soji su različite i zavise od vremena infekcije i uslovanakon infekcije. Smanjenje prinosa soje zavisi od broja obolelih biljaka, kao i od faze razvoja u kojoj se biljka nalazila u periodu infekcije. Ukoliko je infekcija nastupila pre cvetanja, svaka inficirana biljka je izgubljena za prinos, dok biljke koje su inficirane u fazi formiranja mahuna ili u fazi nalivanja zrna daju manji prinos za 30%-50%. Smanjenje prinosa zavisi od klimatskog područja, a može zavisiti i od tipa i kvaliteta zemljišta. Ove godine se pretpostavlja da set o i desilo, jer su ravnopravno bili zastupljeni svi momenti inficiranja biljaka soje u svim razvojnim fazama.
Patogen opstaje u zemljištu uglavnom kao mikrosklerocija sposobna da klija u više navrata tokom sezone razvoja useva i sposobna je da inficira soju u bilo kojoj fazi rasta, ali najčešće zarazu vrši nakon faze cvetanja. Gljiva, proizvodeći mikrosklerociju, u korenu i sprovodnim tkivima biljaka domaćina, u ovom slučaju soje, omogućuje sebi preživljavanje u zemljištu od dve do 15 godina, delujući kao primarni izvor inokuluma.
Nakon žetve zaraženih useva, mikrosklerocije se nalaze u žetvenim ostacima useva i nakon njihovog razlaganja prelaze u zemljište.
U zemljištu se uglavnom nalaze na dubini od 0-20 cm. U nepovoljnim uslovima, kao što su nizak sadržaj hranljivih materija i temperature iznad 30°C, opstaju do tri godine. Inficirani žetveni ostaci soje su jedan od glavni hizvora inokuluma M. phaseolinaza infekciju ponika u proleće.
U našim uslovima ugljenasta trulež korena i stabla se najčešće javlja u drugom delu vegetacije, kada infekcija nastaje na korenu. Nakon toga dolazi do širenja na prizemni deo stabla, bočne grane, a u povoljnim uslovima zahvata i veći deo biljke. Kao posledica prisustva mikrosklerocija u sprovodnim sudovima i nekrozi biljnog tkiva korena, listovi na obolelim biljkama venu, ne opadaju nego ostaju da vise.
Ukoliko se radi o infekciji klijanaca i uslovima toplog i suvog proleća, klijanci se suše i propadaju. Međutim, ako dođe do pojave vlažnijeg i prohladnog vremena nakon infekcije, klijanci prežive, ali ostaju zaraženi i kasnije kada nastanu stresni uslovi, obično vezani za sušni period i visoke temperature, dolazi do ispoljavanja simptoma infekcije i početka uočavanja štete na usevu. Klijanci mogu biti zaraženi u godinama kada su zemljišta suva i kada vladaju visoke temperature dve do tri nedelje.
Gljivica može penetrirati mahune i kolonizovati seme soje i bez stvaranja simptoma, ispoljavajući kasnije simptome formiranih mikrosklerocija u asimptomatskim semenkama kada nastanu povoljni uslovi za klijanje semena. Ponekad se mikroklerocije razvijaju u pukotinama na semenoj opni soje. Poznato je da može preživeti do tri godine u fazi micelije u asimptomatskim semenima ili kao mikrosklerocijau simptomatskim semenima.
Klijanje mikroklerocija na poljima pod sojom je favorizovano suvim zemljištem, visokim odnosom C:N u zemljištu, rastresitom strukturom zemljišta, laganog mehaničkog sastava i neštoviše koncentracije kiseonika > 16%.
U stadijumu cvetanja, zaražene biljke pokazuju simptome u obliku nekrotičnih lezija na stablu, bočnim granama i lisnim peteljkama. Sa peteljki, gljivica se širi na mahune i zaražava zrna. Teško zaražene biljke preuranjeno umiru verovatno usled proizvodnje gljivičnih toksina, npr. Fazolina botriodiplodije i začepljenja sprovodnih sudova biljke domaćina. Kasnije, bolest rezultira slabim razvojem semena u mahuni, smanjuje veličinu semena, što konačno dovodi do gubitka prinosa.
Zastupljenost mikrosklerocija nakonu ginuća biljaka je najveća u korenu, manje su zastupljene u donjoj polovini stabljika, a najmanje u gornjem delu.
Ispoljavanje simptoma visokog nivoa korenske infekcije može nastati pre reproduktivnog razvoja, cvetanja, ukoliko je u ranoj fazi rasta soje prevladalo toplo i suvo vreme. Vidljivi simptomi bolesti u polju su najočigledniji u uslovima koji smanjuju vigor biljaka, kao što je loša plodnost zemljišta, veliki broj biljaka, visoki sklopovi, nizak sadržaj vlažnosti zemljišta, visoke vazdušne temperature i postojanje povreda korena.
Zemljišta sa visokim sadržajem organske materije, povoljnih vodnih, vazdušnih i toplotnih režima, mogu bitno uticati na prihvatljivu brojnost patogena. Visoka mikrobiotička aktivnost zemljišta je jedan od puteva uspostavljanja biogene ravnoteže i optimalnih uslova za rast i razvoj useva soje bez bojazni da će doći do ozbiljnog narušavanja visine i kvaliteta prinosa.
Samo postojanje i ekspanzija ovog patogena je posledica promenjenih klimatskih uslova, ali i indikator uticaja moderne poljoprivrede na zemljište, a preko njega na ukupnu poljoprivrednu proizvodnju. Visoki prinosi, odsustvo redovne obrade, paljenje žetvenih ostataka, bitno smanjen procenat humusa, radne mašine velikih radnih brzina, odsustvo dovoljnih količina stajskog đubriva, izražena hemizacijau poljoprivredi su praktično doveli do favorizacije patogena i njegovo iznošenje sa bioloških margina u centralno mesto problema proizvodnje soje, a i drugih biljnih vrsta u okviru moderne poljoprivrede (šećerna repa i suncokret).
Nekada je za predeo Vojvodine simbol bila masna crna zemlja, a sada je to sivi pokrivač, sve bliži boji peska, a i njenoj strukturi.
Obzirom da Macrophomina phaseolina u jačem intenzitetu napada biljke slabije vitalnosti, opasnost od infekcije može se znatno smanjiti ukoliko s eusev soje razvija u što je približnije optimalnim uslovima. Integracijom različitih agrotehničkih rešenja može se obezbediti efikasno upravljanje bolešću.
Preventivne agrotehničke mere uključuju:
Pored ugljenaste truleži korena i stable na soji, ove godine uočene su, u značajnom procentu, i druge bolesti soje poput Sclerotinia sclerotiorum i Phommopsiscomplex-a, dok je na kasnim setvama soje kao i postrnim usevima, došlo do pojave Pamukove sovice (Helicoverpaarmigera) u većoj brojnosti ,koja je uzela danak u delu prinosa.
Stručna podrška: dipl.inž. Aleksandar Davidov, savetodavac, PSS Novi Sad
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Partner
Hajduk Veljkova 11,
21 000 Novi Sad,
Srbija
tel: +381 (0) 21 4886 500,
e-mail: vgkomunikacije@victoriagroup.rs
web: http://www.victorialogistic.rs/