U zadrugama dominira srednji traktor

Šta je to što zadruge imaju od mehanizacije u posedu i kolika je pokrivenost snage po površini zemljišta? Ovo je bila jedna od tema na 43. Simpozijumu poljoprivredna tehnika u organizaciji novosadskog Poljoprivrednog fakulteta na Zlatiboru. Nabavka mehanizacije nije što i kupovina semena pred setvu i zato je potrebno da se sučele mišljenja iz struke i prakse, veruju stručnjaci.

Smanjiti šarenilo brendova

"Greške kod kupovine mehanizacije mogu da budu izrazite, ako se zna da radni vek savremene mehanizacije iznosi oko 10 hiljada moto sati", smatra Petar Radić, stručnjak za proizvodna pitanja u Zadružnom savezu Vojvodine.

Kada je reč o zemljoradničkim zadrugama sa područja Vojvodine, najviše su u upotrebi, sa 55 odsto, srednji traktori. 25 odsto su traktori malih snaga i 20 odsto pogonska mehanizacija velike snage.

Proizvođači traktora su iz bivšeg SSSR-a, srednje Evrope i bivše Jugoslavije. Prisutni su i IMT i Torpedo, a kada su u pitanju veliki traktori uglavnom primat imaju zapadni proizvođači. Kod kombajna preovlađuju zapadni proizvođač, čak sa 90 odsto. Veliki problem za ispravan rad te mehanizacije pravi adekvatan i brz servis kao i dostupnost rezervnih delova.

"То opredeljujе proizvođače kojoj robnoj marki da se priklone. Kod naših zadruga retko se događa da je u upotrebi mehanizacija samo jednog brenda. Primer je uspešna zadruga Beška, tamo je čak šest proizvođača zastupljeno u voznom parku traktora. To znači neophodnost nabavke šest različitih tipova filtera i ostalih potrošnih materijala. Zato bi u narednom periodu trebalo smanjiti to šarenilo proizvođača, kako bi se održavanje tehnike pojednostavilo, a da se dobavljači koliko toliko uniformišu", objašnjava Radić.

Kako uposliti mehanizaciju?

Ono što vlasnike tehnike najviše zanima je kako da skupu mehanizaciju maksimalno uposle. Ukoliko se posmatra odnos snage svih motora i ukupne obrađivane površine, najviše je tehnikom opremljena zadruga Srbobran i Veljko Lukić Kurjak. U tim zadrugama energetska pokrivenost je preko 1,9 kW po hektaru.

"Za uspešan rad, u zavisnosti od veličine gazdinstva i načina obrade zemljišta, dovoljan je 1 kW po hektaru, ali tu postoji problem raspolaganja sa poljoprivrednim zemljištom. Kod zakupa zemljišta zbog prava prečeg zakupa, nekada proizvođači ostaju bez određenih površina, što otežava planiranje neophodnog obima mehanizacije", zaključuje Radić.

Foto: Barecar90 / Pixabay