Mnogima je sarma omiljeno jelo, a stranci se uglavnom oduševe kada je probaju. Takmičari su na Sarmijadi u Tobi otkrili u čemu je tajna.
U nevelikom selu Toba u opštini Nova Crnja pre osam godina žene su se udružile i počele da prave čajanke. Veoma brzo poželele su da nauče nešto novo, te su počele da rade dekupaž, ali i druge ručne radove.
Videvši da se širom Vojvodine održavaju različite manifestacije, neke su tradicionalne, a neke tek u začetku, odlučile su da se nadmeću u spravljanju i kuvanju sarme, jer je ovo sveprisutno jelo na našim trpezama, malo zastupljeno na manifestacijama.
Tako je pre pet godina organizovana prva Sarmijada. Ove godine takmičilo se 20 ekipa iz okolnih sela, ali i sa područja drugih opština.
Svi su se složili da je sada, kada počinje obeležavanje krsnih slava, pravo vreme za generalnu probu. Krčkalo se u kotlićima, svako je imao svoj recept, dodeljene su zahvalnice, diplome, pehari. Prva nagrada otišla je u Mužlju. I to prvi put za sarmu.
"U našoj sarmi je, osim svinjskog, bilo i junećeg mesa, ali i mlevenog sušenog mesa. Verovatno je ukus i miris dimljenog mesa presudio da dobijemo prvu nagradu. Važno je napomenuti i da je kupus bio domaći, ove godine kišeljen. Razlika je ako je on iz zamrzivača", objasnio je Mihalj Bačo.
U istoj ekipi bila je i Rozalija Koso, koja je takođe napomenula da je tajna i u slaninici, koja je bila među sarmama, crvenoj ljutoj mlevenoj parpici i još nekim začinima. Pravi ukus sarma dobija tek kada se krčka tri sata i na kraju dobije laganu zapršku.
Ekipa iz Srpske Crnje, čije članice su učenice završnog razreda osnovne škole, osvojile su drugo mesto.
"Sarme smo same pravile i to po receptu naših baka. Mleveno meso je smesa svinjetine i junetine, a podrazumevalo se da dodamo i dimljeno meso. U sarmu, naravno, ide i pirinač. Inače, sarme smo motale dan pre takmičenja i to pre polaska u školu. Tako da je ona malo odstojala, na takmičenju smo je krčkale. Baka kaže da se sarma kuva od jutra do sutra. To je jedna od velikih tajni nas, malih majstora", u šali je rekla Milica Jovin.
Treća nagrada pripala je udruženju žena "Livađanke" iz Aleksandrova.
Veliko interesovanje i pohvale za ukus dobio je Vatrogasni savez iz Srpske Crnje. Da bi bili jedinstveni i drugačiji, vatrogasci su umesto kupusa koristili raštan. Na delu je bila muška ekipa, mada su priznali da su žene sarmu zavijale. Budnim okom su pratili da li su na kraju krčkanja sve vatre dobro ugašene.
Još jedna muška ekipa, članovi moto kluba "Kumovi" iz Srpske Crnje odlučila je da se oproba na Sarmijadi. Osvojili su četvrto mesto i kažu da su zadovoljni, jer je najvažnije učestvovati.
Takmičari su se družili, razmenjivali recepte i šale i po završetku kuvanja svi zajedno zaigrali kolo. Tada je red došao na žiri, čije su članice bile iskusne domaćice.
Težak posao za žiri
"Ocenjivali smo izgled, ukus i strukturu sarme. Ona ne sme da se rsakuva. Ali, kada se preseče mora imati određenu strukturu. A kada se jede, mora da se topi u ustima. Kupus ne sme da ostane tvrd i čvrst. Mi u Tobi meso ne dinstamo. Dodamo u njega pirinač, začine i onda sledi krčkanje. Sarma ne sme da bude ni suviše mala, a ni suviše velika. Učesnici su se pokazali kao dobri znalci u spravljanju sarme. Kod ocenjivanja su odlučivale nijanse", rekla je Otilija Senci, članica žirija.
Mnogima je sarma omiljeno jelo, a stranci se uglavnom oduševe kada je probaju. Iako u njoj nema mnogo sastojaka, svaka domaćica ili domaćin, imaju svoj tajni recept. Sezona njene pripreme tek predstoji.
Foto: Jasna Bajšanski
Tagovi
Autorka