Litice koje se na pojedinim mestima dižu i preko 1.000 metara nadmorske visine svrstavaju kanjon reke Drine među najdubljim u svetu. Na krstarenje Drinom kroz ovaj kanjon može se ići sa nekoliko manjih brodova od hidrocentrale Perućac do hidrocentrale u Višegradu i obrnuto.
Svako ko voli prirodu trebalo bi da prođe kroz kanjon reke Drine. Litice koje se na pojedinim mestima dižu i preko 1.000 metara nadmorske visine svrstavaju ovaj kanjon među najdubljim u svetu. Smaragdno zelena boja reke i visoke stene, koje su na pojedinim mestima gole, a većim delom obrasle drvećem, stvaraju utisak da uplovljavate u neki drugi svet, bajkoviti svet.
Na krstarenje Drinom kroz ovaj kanjon može se ići sa nekoliko manjih brodova od hidrocentrale Perućac do hidrocentrale u Višegradu i obrnuto. Prema rečima vozača (koga ćemo zvati kapetan) broda "Lotika", Željka Mirkovića iz Višegrada, putovanje tom rutom u jednom pravcu traje od tri i po, do četiri sata.
U lokalu putovanje traje od jedan do dva sata, a od Perućca do Višegrada skoro četiri. "Dužina plovnog puta od HE Perućac do HE Višegrad je 54 km. Ovo Perućačko jezero je čitavom dužinom plovno. Dubina se kreće od 2 do 50, a najdublje je kod HE Perućac, oko 50 metara. Dužina samog kanjona je oko 20 km. Širina na najužem mestu je oko 30 metara, a najšira je u Starom Brodu oko 1.800 metara," kaže Željko.
Od Perućca do početka kanjona treba oko pola sata vožnje brodom. U tom delu uz obalu Drine, koja pripada NP "Tara", postavljeni su splav do splava, dok one vikendice koje su bile na obali, više ne postoje.
Obe obale su šumovite, prošarane raznobojnim drvećem. A tamo gde su visoke stene, iznenađujuće je kako iz njih raste beli bor.
Željko je iz Višegrada i ceo život je vezao za Drinu. Ljubav prema ovoj reci učinila je da svakodnevno sate provodi na njoj.
"Od detinjstva sam vozio kajak, pa kako sam rastao tako je rasla i veličina čamaca. Vozio sam sve veće i veće čamce, pa jedrilice i evo poslednjih deset godina vozim ove turističke brodove. Volim Drinu. Drina se nekada zvala Zelenika zbog boje. U nekim zapisima iz turskog doba piše da je tada promenjeno ime u Drinu. Lično mislim da je prirodnije da se zove Zelenika, baš zbog ove boje smaragda", kaže Željko.
U najužem delu Drine dugom nekoliko desetine metara litice su pružaju visoko, tako da se samo vidi delić neba. A zatim Drina se polako širi. Pojavljuju se u prvi tragovi civilazacije - dalekovodi, visoko u stenama.
"Još malo naićemo na uliv Žepe u Drinu. Tu je nekada postajao most, setite se "Most na Žepi" od Ive Andrića. Kada je pravljeno jezero Perućac, taj most je trebalo da bude potopljen. Međutim, rasklopili su most, obeležili svaki kamen i premestili ga četiri kilometra uzvodno uz reku Žepu. Našli su dve prigodne stene, pa ga ponovo sklopili," kaže Željko.
Na obalama pojavljuju se kuće, ali i dalje su više šumovite. Sledi i najširi deo Drine - Stari brod. Vožnja se nastavlja, a lepota Drine ne jenjava. Više je i drugih manjih brodova i čamaca koji prevoze putnike.
I pred sam kraj vožnje, pojavljuje se Andrićgrad, gde je pristanište "Lotike", a preko puta se vidi čuvena ćuprija.
Krstarenje Drinom turističkim brodovima košta od 2.200 do 2.500 dinara, a za decu do 10 godina je pola cena. Ono podrazumeva vožnju u oba pravca i boravak dva do tri sata u Višegradu.
Koliko je ovaj predeo bajkovit, pogledajte u galeriji fotografija.
Foto prilog
Tagovi
Autorka