Svako seosko domaćinstvo koje se bavi turizmom ima svoju originalnu priču, ali ova počinje sa violinskim ključem i seže do Milanske opere. Poznati dirigent Milivoj Ivanović rođen je pre više od sto godina, ali se o njemu još uvek govori u selu Grabovice kod Gornjeg Milanovca i to zahvaljujući upravo - seoskom turizmu.
Ko bi rekao da seoski turizam može da pomogne u očuvanju uspomene na dirigenta koji je nastupao u poznatim koncertnim salama? Bilo je potrebno malo sreće, ali dosta rada, truda i doslednosti, baš kao i u stvaranju vrhunske muzike. Svako seosko domaćinstvo koje se bavi turizmom ima svoju originalnu priču, ali ova počinje sa violinskim ključem i seže do Milanske opere.
Ivan Ivanović je nekada bio fudbaler. Igrao je u Kragujevcu i Nišu, ali u jednom trenutku morao je da prekine profesionalnu karijeru. Njegova supruga Žiža, laborant po struci, radila je u Sloveniji i Srbiji, ali je ostala bez posla. Nekako u to vreme ponuđeno im je da preuzmu kuću Ivanovog strica u njegovom rodnom selu Grabovice. Selo je nedaleko od Gornjeg Milanovca, sa prelepim vidicima na Rudnik.
"Naime, ovu kuću je stric u tajnosti gradio za svoju suprugu, želeći da je iznenadi za godišnjicu braka. Vilu je, što je za njega bilo i logično, nazvao Melodija. Mi smo je nekoliko godina kasnije otkupili od strine i počeli da razmišljamo čime bismo mogli da se bavimo. Došli smo na ideju da to bude seoski turizam, s obzirom na to da smo uradili minimalne intervencije u kući, a okolo nas je svuda bila priroda", kaže Ivan.
Njegova supruga Žiža kaže da je ključ njihovog uspeha stigao preko violinskog ključa. Ona je počela da sprema hranu i zimnicu, pravi suvenire i uz mnogo strpljenja i edukacija, posao je počeo da se penje ka visokom C.
"Organizovali smo ovde etno-fitnes, a to vam nije ništa drugo nego igranje u kolu. Imamo u ponudi i meditaciju u vajatu i doručak u prirodi. Osnova svega je opuštena atmosfera, dobra hrana i ljubaznost. Pronašli su nas i stranci kojima zastaje dah od prirodnih lepota, pa su njihov komentari u Knjizi utisaka prepuni oduševljenja. A onda na red dolazi kvalitetna i zanimljiva hrana. Spremamo klasične specijalitete, ali volim i da eksperimentišem. Tako se na stolu nađe i varivo od tikvica i šumskih pečuraka, paprike punjene krompirom ili čorba od pralizuka", kaže Žiža.
Voće i povrće koje služe gostima Ivanovići sami uzgajaju. Podrazumeva se da ništa od toga nije prskano pesticidima. Zato je i zimnica dobrog kvaliteta i čeka goste na krcatim policama. Ivanovići su zadržali etno stil koji je voleo i stric Milivoj, te u dvorištu nema ništa od plastike.
Jedan zid u trpezariji namenjen je upravo očuvanju uspomene na dirigenta, koji je ostao upamćen i po tome što nije imao svoju, ali je voleo svu decu iz kraja i pomagao im.
Ovaj dirigent je iz Grabovice otišao u Beograd na studije violine. Diplomirao je na Muzičkoj akademiji i postao poznat i priznat u svetu klasične muzike. Kritičari su ga okarakterisali kao veštog i temperamentnog umetnika. Bio je dirigent i rukovodilac orkestra KUD-a Abrašević, dirigent Radio stanice u Beogradu, vodio je veliki broj radio emisija. Pohvaljivan je kao šef Simfonijskog orkestra Radio Beograda. Od 1958. godine bio je profesor Muzičke škole u Zemunu, a nastupao je i u Austriji, Finskoj, Milanu. Na festivalu u Italiji dobio je zlatnu umetničku medalju. Bio je saradnik brojnih stručnih časopisa, muzički urednik izdavačkog preduzeća ’Prosveta, planer programa umetničkog ansambla Doma JNA u Beogradu.
Danas, u kući u njegovom rodnom selu, čuje se smeh. Ivan i Žiža čuvaju istoriju kuće, dok u njoj svoj mir nalaze stranci iz čitavog sveta, gosteći se zdravom hranom sa Rudnika. I to sve zahvaljujući - seoskom turizmu.
Tagovi
Autorka