Pravi svedoci davnih vremena, kada se, za razliku od danas, sve radilo s ljubavlju i polako, su vodenice na reči Vučjanki, podno planine Kukavice u leskovačkom kraju. U njima se i danas žito melje na tradicionalan način, pravi se kačamak, a kako kažu nadležni, one su šansa i za razvoj turizma Vučja i okoline.
Osim planine Kukavice, gde izvire reka Vučjanka, te hidrocentrale, koja neprestano radi od 1903. godine, vučjanski kraj bi kada je reč o turizmu mogle da ožive i vodenice stare više od stotinu godina. Nedavno obeležen "Dan vodenica" bio je prilika da se masovnije posete potočare i probaju stara jela od projinog brašna. Kako prenosi RTS, snagom Vučjanke i kamena, s ljubavlju i znanjem, koje se prenosi s generacije na generaciju i danas se u Dininskoj vodenici melju žito i kukuruz, polako zrno po zrno. Nekada se čekalo i po nekoliko dana za džak brašna posebnog ukusa i mirisa. Ljubiša Kostadinović, iz Vučja, seća se kako je sa dedom i ocem kao dete poravio u toj vodenici i vremenom naučio vodeničarski posao. On dodaje da mu pomoć ne treba i da sam posao sam obavlja.
Vodenični točak ne prestaje da se vrti ni pedesetak metara dalje u potočari staroj 150 godina koja ima 32 vlasnika. O tome da se isklepa kamen, da svaki deo u vodenici radi kako treba sa zadovoljstvom brinu braća Josif i Gradimir Stanković. Prema Gradimirovim rečima, u vodenici treba da se uradi još nešto jer je zimi je hladno, pa u odeljenju u kojem vodeničari borave treba pripremiti peć i ogrev. Josif na to dodaje da ljudi donose žitarice na mlevenje, on ih služi, a melju i za drugare.
U porečkom kraju nema domaćinstva bez kukuruza, niti trpeze bez kačamka. Najveći proizvođač projinog brašna na jugu zemlje, osamdesetogodišnji Borislav Mihajlović otkriva tajnu vučjanskog specijaliteta. On objašnjava da kačamak mora dobro da se meša 20 minuta da bi brašno izgubilo svoj miris, odnosno da ne miriše na brašno već na kačamak i lep sir naravno.
S druge strane direktor Doma kulture "Vučje" Bratislav Stanisavljević ističe da je veoma bitno da se sačuvaju ove vodenice kao biseri našeg tradicionalnog graditeljstva, kao i da se sačuva etno hrana, zdrava hrana i razvija turizam. On dodaje da se vodenicama na Vučjanki polako se vraća stari sjaj novcem koji grad ulaže u njihovu obnovu i manifestacijom "Dan vodenica" koja je već upisana u kalendar značajnih turističkih događaja u Leskovcu.
Izvori
Tagovi
Autor
