Engleski naziv: Artichoke | Latinski naziv: Cynara scolymus L.
Artičoka je višegodišnja biljka, ali se gaji se i kao jednogodišnja. Koren je dubok i razgrant, lancetasto lišće na sebi ima dlačice i bodlje i čini rozetu, a cvetovi su skupljeni u cvet i svetlo ljubičaste su boje.
Konzumira se cvetna loža očišćena od ljuskastih listova. Ekstrakt od lišća artičoke koristi se za alkoholne i bezalkoholne napitke, farmaceutske proizvode, kreme za kožu, zaslađivače, dodatke za dijabetičarski keks, sredstva za koagulaciju mleka i bojila za tkanine. Seme artičoke sadrži 40 – 45 % ulja.
Za klijanje semena artičoke optimalna je temperatura 15 – 25 °C, na 10 °C klijanje je usporeno, a 30 °C seme ne klija. Za vegetativni rast optimalan je temperatura 12 – 14 °C noću i 18 – 22 °C danju. Na temperaturi od -10 °C biljka izmrzava.
Ne podnosi stagnirajuću vodu, od koje može stradati koren i rizom. Za sigurniju proizvodnju za tržište i preradu potrebna je mogućnost navodnjavanja. U vreme pune vegetacije navodnjava se svakih 10 – 20 dana sa po 30 – 40 mm. Za kretanje vegetacije nakon letnjeg mirovanja potrebno je da navodnjavanjem ili kišom dobije 80 – 100 mm.
Za gajenje artičoke najpogodnija su duboka, srednje teška zemljišta, dobro drenirana, neutralne reakcije (pH 6,4 do 7).
Artičoka se gaji 3 do 4 godine na istom mestu. Budući da su pogodni tereni za njen gajenje ograničeni, obično se nakon završetka gajenja 2 do 3 godine gaje druge kulture (krompir, paradajz, kupusnjače).
Za višegodišnji zasad potrebna je duboka obrada zemljišta do 40 cm s podrivanjem.
Za višegodišnji gajenje artičoke pri zasnivanju zasada preporučuje se primena organskih đubriva (stajsko đubrivo, kompost) 50 – 70 t/ha. Za 100 kg glavica artičoke potrebno je 1,9 kg/ha azota, 0,3 kg/ha fosfora i 2,4 kg/ha kalijuma. Pre zasnivanja zasada startne količine fosfora i kalijuma daju se dublje u zemljište, a količine potrebne tokom vegetacije dodaju se u 4 prihrane – prilikom prekida mirovanja, malo pre diferencijacije (formiranja) cvetne stabljike, za vreme pojave prvih glavica kao i pre glavne prolećne berbe.
Mesec dana nakon sadnje zasad se plitko okopa. U vegetativnoj fazi u jesen ili u proleće odstranjuju se suvišni izdanci, a ostavlja se samo jedan najjači ili u slabije bujnih kultivara 2 do 3 izdanaka.
Artičoka se razmnožava vegetativno, zelenim reznicama i reznicama rizoma sa spavajućim pupoljcima. Ako se ne planira neposredna sadnja, zelene se reznice mogu prethodno ukorenjivati na gredici u rasadniku. Najčešće se sadi na razmak 1,2 x 1,2 m, 7 000 – 8 000 biljaka/ha ili 2,3 x 0,6 do 0,8 m, odnosno 6 200 – 9 200 biljaka/ha. Sadi se u proleće u martu ili početkom aprila, ili u jesen nakon prvih obilnijih kiša.
Uzgojom iz semena dobijaju se novi kultivari. Dovoljna je samo đubrenje mineralnim đubrivima, a setva je moguća samo ako se površina može navodnjavati. Seje se krajem leta ili početkom jeseni uz razmak redova 1 do 1,2 m i razmak u redu 50 – 40 cm, planirajući prosečno 2 biljke/m2. Za to je potrebno oko 4 kg semena po hektaru.
Artičoka se bere dok su cvasti još zatvorene. Bere se ručno ili makazama. Drška ne sme biti duža od 10 cm, a glavice namenjene preradi beru se bez drške. Razvoj glavica tokom zime je usporen, ali u proleće berbe se nastavljaju sve do maja. Često za to treba 20 – 25 berbi. Kasni kultivari beru se 5 do 6 puta od marta do maja.
Pakuju se u plitke gajbice ili kutije po jedan red, a korisno je i prekrivanje perforiranom PE folijom. Vodeno hlađenje najefikasnije je jer voda sprečava dehidriranje. U hladnjači na 0 °C i više od 90 % relativne vlage vazduha može se održati do 30 dana. Ako se planira samo nekoliko dana skladištenja, dovoljne su temperature od 2 do 4 °C.
Izvor: R. Lešić, J. Borošić, I. Buturac, M. Ćustić, M. Poljak, D. Romić; Povrćarstvo; Čakovec, 2002.
ukupno: 1, aktivno: 0, neaktivno: 1
ROMANESCO