Leblebija

Engleski naziv: Chick-pea | Latinski naziv: Cicer arietinum L.

Leblebija

Leblebija je jednogodišnja zeljasta biljka. Koren joj je vretenast i razgranat i dopire do 1 m dubine, a 40 – 50 % ukupne mase korena nalazi se dublje od 20 cm zemljišta, što mu omogućuje dobru snabdevanje vodom i hranivima iz dubljih slojeva zemljišta. Stabljika pri kraju vegetacije odrveni, a može biti visoka 30 – 80 cm. Listovi su neparno perasti, sa 13 – 17 liski a grančice i mahune su prekrivene sitnim dlačicama. Cvetovi su leptirasti, sitni beli, ružičasti, ređe plavičaste boje. Seme leblebije nalazi se u kratkoj, dlakavoj mahuni (1 – 4 cm duga), koja najčešće sadrži jednu do dve semenke. Boja semena može biti krem, žuta, smeđa, zelena ili crna. Izgledom je slična plodu graška osim što je leblebija malo veća i nema baš pravilan okrugao oblik. Zrela mahuna ne puca, a prezrela otpada. Na jednoj biljci može biti do 100 mahuna.

Agroekološki uslovi za gajenje leblebije

Temperatura

Minimalna temperatura za nicanje iznosi 5 – 6 °C, ali u takvim uslovima niče za oko 3 nedelje. Pri temperaturi zemljišta od 8 – 10 °C niče za 10 – 15 dana, a najbrže je nicanje pri 25 °C za 5 dana. U početnoj fazi rasta leblebija je otporna na niske temperature i može podneti -6 do -8 °C. Kasnije se potreba za toplotom povećava, pa je optimalna temperatura u vegetativnoj fazi 20 – 24 °C, a u vreme cvetanja oko 25 °C.

Voda i zemljište

Leblebija je jedna od najotpornijih mahunarki na sušu. Najveća joj je potreba za vodom u vreme formiranja pupoljaka i u cvetanju. Uspeva gotovo na svakom zemljištu, osim vrlo teških i vrlo kiselih zemljišta. Podnosi blago zaslanjena zemljišta.

Agrotehničke mere pri gajenju leblebije

Najbolje pretkulture su mu okopavine, a posle njih strne žitarice. Leblebija se može češće uzgajati na istoj površini, što je prednost za sušna područja, gde nema mogućnosti za navodnjavanje. U osnovnoj obradi i pripremi zemljišta za setvu preporučuje se đubrenje na bazi 20 – 30 kg/ha azota, 40 – 90 kg/ha fosfora i 20 – 35 kg/ha kalijuma.

Setva leblebije

Gaji se u mediteranskom području i seje se od kasne jeseni do ranog proleća. Klija pri niskim temperaturama i dobro podnosi mrazeve, pa se u kontinentalnom delu može sejati već početkom marta. Može se sejati na međuredni razmak od 30 – 70 cm, a razmak u redu 10 – 30 cm, što pretpostavlja potrebu semena od 50 – 15 kg/ha, u zavisnosti od krupnoće. Dubina setve iznosi 5 – 7 cm, dublja je na lakšim i suvljim zemljištima, a plića na težim i vlažnijim. Ako je posejana na širi razmak, može se vršiti međuredna kultivacija.

Berba i skladištenje leblebije

Leblebija prilično ujednačeno sazreva, a mahune ne pucaju, pa je lako odrediti termin žetve. Žetva se obavlja adaptiranim kombajnom kao za pasulj. Na manjim površinama biljke se čupaju ili žanju, a nakon sušenja vrše. Prinosi zrna mogu dostići 3,2 t/ha. nakon žetve seme treba sušiti, pa tek onda uskladištiti.

Izvor:

  • R. Lešić, J. Borošić, I. Buturac, M. Ćustić, M. Poljak, D. Romić; Povrćarstvo; Čakovec, 2002.

· Prof. dr. sc. M. Gagro; Ratarstvo obiteljskog gospodarstva – Žitarice i zrnene mahunarke; Zagreb, 1997.

Leblebija - Sorte

ukupno: 3, aktivno: 1, neaktivno: 2

DOMAĆI KRUPNOZRNI

DOMAĆI SITNOZRNI

ELVAR