Engleski naziv: Lentil | Latinski naziv: Lens culinaris Medik. (sin. Lens esculenta Moench Erwum lens L.)
Sočivo se najviše gaji u Indiji. Lakše je svarljivo od pasulja, a vredna je namirnica s oko 25 % belančevina i do 60 % ugljenih hidrata. Najbrže procveta pri dužini dana od 15 – 16 sati. Dužina vegetacije ranih kultivara je 80 – 110 dana, a kasnih kultivara 125 – 189 dana.
Ima razgranat koren na kojem su prisutne kvržišne bakterije. Stabljika je razgranata, poluuspravna i visoka 14 – 40 cm. Listovi su parno perasti s 4 – 7 pari sitnih liski. Cvetovi su leptirasti, pojedinačni ili po 2 – 4 na pojedinom kolencu, bele, ružičaste ili ljubičaste boje. Mahuna je pljosnata, glatka, s tupim vrhom, do 2 cm dužine s 1 do 2 semenke, oblika ćelije, žute, crvenkaste ili smeđe boje.
Sočivo je biljka tople klime. Osetljiva je na niske temperature i već za blagog mraza strada. Minimalna temperatura nicanja iznosi 15 °C, a optimalna 18 – 21 °C. Pri temperaturi 24 °C i umerenoj vlagi vazduha i zemljišta, najbolji je rast i razvoj sočiva.
Nema većih zahteva prema vodi. Dobro podnosi sušu, ali i stagnirajuću vodu nakon obilnog pljuska. Na nedostatak vode osetljiva je u vreme cvetanja, oplodnje i nalivanja zrna.
Uspeva na različitim tipovima zemljišta, podnosi bazična i malo zaslanjena zemljišta. Najbolja su plodna strukturna i duboka zemljišta.
Na istu površinu sočivo ne bi trebala doći 4 do 5 godina. Najbolje pretkulture su joj okopavine (krompir, šećerna repa) đubrene stajskim đubrivom.
Obrada zemljišta obavlja se kao i za sve druge mahunarke. Tokom jeseni zemljište se mora orati do 30 cm dubine i površinski sloj mora biti dobro usitnjen jer se sočivo seje vrlo plitko.
Azotna đubriva upotrebljavaju se u manjim količinama i to samo radi osiguranja biljke azotom u prvim fazama razvoja. Kasnije ona same usvaja atmosferski azot kao i na taj način podmiruje svoje potrebe. Prilikom osnovnog đubrenja najbolje je dodati od 500 do 600 kg NPK 7-14-21 ili 8-16-24.
S obzirom na to da se sočivo seje vrlo rano, retko se seje u suvo zemljište. Ako se to dogodi, nakon setve treba obaviti valjanje. Ako se stvori pokorica, potrebno je je rotacionim ili lakim drljačama uništiti.
Seje se u kasno proleće, kada prođe opasnost od mrazeva. U mehaniziranoj proizvodnji seje se žitnom sejalicom, uz razmak redova 17,5 – 30 cm sa 65 – 90 kg/ha semena, u zavisnosti od o apsolutnoj težini i upotrebnoj vrednosti. Bolje je sejati na uži razmak između redova, oko 12 cm, da bi se dobro iskoristila vegetaciona površina, ubrzalo pokrivanje zemljišta i tako smanjilo gubljenje vode iz zemljišta i zakorovljavanje. Dubina setve iznosi oko 3 – 5 cm.
Žanje se kada su mahune u donjem delu potpuno zrele i seme im se osipa ili dvofazno, kada mahune požute, a one donje budu još čvrste. Ostavlja se oko 10 dana da seme prezori, a nakon toga se vrši adaptiranim žitnim kombajnima. Nakon žetve seme sočiva obično ima povećan sadržaj vode, pa ga pre uskladištenja treba sušiti na ispod 14 % vode.
Prinosi sočiva vrlo su varijabilni, a zavise od kultivara i uslovia gajenja kao i mogu biti od 340 – 1 500 kg/ha.
Izvor:
ukupno: 2, aktivno: 0, neaktivno: 2
ANICIA
DOMAĆA LEĆA