Hmelj

Sinonim: - | Engleski naziv: Hop | Latinski naziv: Humulus lupulus

Hmelj

Hmelj je višegodišnja biljka i pripada u najunosnije ratarske kulture. Višegodišnja je dvodomna biljka, što znači da se muške i ženske biljke morfološki razlikuju. Gaji se da bi se proizvele ženske neoplođene cvasti koje izgledaju kao guste rese jajastog, valjkastog ili piramidalnog oblika (šišarke). Muške biljke nisu poželjne u zasadu jer se oplodnjom ženskih cvetova smanjuje njihova tehnološka vrednost.

Morfološka svojstva hmelja

Hmelj se može razmnožavati vegetativno i generativno. Podzemne vegetative organe čine korenov sistem i jedan deo stabljike. U gornjem delu iz korena raste bočno korenje, koje u širinu može raširiti i do 5 m. Najveći deo korenovog sistema razvija se do 60 cm dubine. Višegodišnja stabljika hmelja nalazi se na 10 – 15 cm ispod površine zemljišta, a nju čine čokot i glava čokota. Svake godine iz glave čokota potera do 20-ak izdanaka, koji se rezidbom uklanjaju i ostavljaju samo 2 – 3 najbolja, i oslanjaju se na armaturu. List se razvija iz pupoljka na kolencu stabljike. Sastoji se od duge peteljke i dosta velike liske, koja je podeljena na 3 – 5 režnjeva, nazubljena ili ravna, a donja strana lista (naličje) prekrivena je dlačicama. Muški cvetovi su u obliku metlice, a ženski su šišarke. U jednoj šišarki može se razviti do 5 cvetova.  Jedna biljka može razviti preko 3 000 šišarki. Plod hmelja zove se orašac.

Agroekološki uslovi za gajenje hmelja

Temperatura

Vegetacija počinje kada se temperatura podigne na oko 5 °C. Niže temperature od 7 °C u aprilu i 11 °C u maju nepovoljno utiču na rast i razvoj hmelja, visoke temperature utiču na bujniji porast i smanjenje prinosa. U vreme cvetanja (jul i avgust) pogodne su temperature od oko 20 – 22 °C.

Svetlost

Pri izboru površina za podizanje hmeljarnika potrebno je voditi računa o tome da zasadi budu izloženi suncu i prema mogućnosti s blagim nagibom. Pravilnom orijentacijom redova (sever-jug), optimalnim sklopom i međurednim razmakom moguće je osigurati bolje korištenje svetlosti, nastojeći sve to prilagoditi određenom kultivaru.

Voda

Hmelj nema velike potrebe za vodom iako mu je u vreme oblikovanja zaperaka i cvetanja potrebno osigurati dovoljno vlage. U sušnom periodu potrebno je navodnjavati. Važno je da relativna vlažnost vazduha bude između 70 – 80 %.   

Zemljište

Najbolje uspeva na plodnim zemljištima, dobre strukture, povoljnog vodo-vazdušnog režima, slabo kisele do neutralne reakcije. Takva zemljišta su černozemi i aluvijalna zemljišta. Nivo podzemne vode ne bi trebala prelaziti 1,5 m do površine zemljišta.

Agrotehnika za proizvodnju hmelja

Plodored

Najbolje pretkulture za hmelj su strne žitarice i višegodišnje leguminoze, ali iza njih treba kvalitetno obraditi zemljište i uništiti trajne korove. Nakon krčenja hmeljarnika, dobor je kroz duže razdoblje na takvom zemljištu uzgajati jednogodišnje ratarske kulture (krompir, repa, strne žitarice, kukuruz) kao i detelinsko-travne smese, pa tek nakon pet godina podizati hmeljarnik na istoj površini.

Obrada zemljišta

Vreme i način kao i broj operacija obrade zemljišta zavisi o pretkulturi. Iza ranih pretkultura odmah se nakon žetve vrši pliće oranje na 10-ak cm dubine. Dobro je nakon oranja zemljište protanjurati i prodrljati. U prvoj polovini avgusta izvodi se drugo oranje na oko 20 cm i ravnanje površine. U jesen se vrši duboko oranje (50 – 60 cm dubine). Iza kasnijih pretkultura moguće je izvesti pliće oranje i duboko oranje, a iza kasnih izvodi se odmah duboko.

Ako se sadnja vrši u jesen odmah nakon oranja, zemljište se tanjira i ravna, kao i priprema za sadnju. Ako se sadnja vrši u proleće, zemljište se ostavlja u gruboj brazid, pa se pred kraj zime brazda zatvara i pred sadnju se vrši priprema zemljišta za sadnju. Ako se sadnja obavlja u jame, tada se u jesen kopaju jame duboke oko 60 cm.

Đubrenje

U đubrenju se koristi stajsko đubrivo i mineralna đubriva. U zavisnosti od o plodnosti zemljišta, đubrenjem treba dati od 150 – 200 kg/ha azota, 100 – 300 kg/ha fosfora i 200 – 250 kg/ha kalijuma. U zavisnosti od o sadržaju kalcijuma u zemljištu i reakciji zemljišta, potrebno je dati odgovarajuću količinu kreča.

Ako se sadnja vrši u jesen, polovina mineralnih đubriva zaorava se u letnjom, a druga polovina u dubokom jesenjem oranju. Ako se sadnja vrši u proleće, tada se 1/3 mineralnih đubriva zaorava u letnjom oranju, 2/3 u dubokom oranju, a preostala trećina u pripremi zemljišta za sadnju. Ako se sadnja vrši u jame, količina đubriva se znatno smanjuje i nastoji se đubrivo rasporediti po celoj dubini jame.

Đubrenje hmeljarnika treba obavljati svake godine, a količina đubriva zavisi o tome koliko je đubriva dodano u meliorativnoj đubrenju, o trenutnoj plodnosti zemljišta, godini gajenja i planiranom prinosu. Najčešće je svake godine potrebno planirati oko 100 kg/ha azota, 60 – 80 kg/ha fosfora i 100 – 120 kg/ha kalijuma.

Sadnja hmelja

Broj biljaka po hektaru zavisi o sortimentu, zemljištu i klimatskim uslovima. Vegetacioni prostor po biljci zavisi o međurednom razmaku i razmaku biljaka u redu, a kreće se od 2 – 4 m2, pa se najčešće koriste razmaci 200x100 cm = 5 000 biljaka/ha, 180x140 cm = 3 968 biljaka/ha, 170x140 cm = 4 220 biljaka/ha, 240x130 cm = 3 205 biljaka/ha i 200x200 cm = 2 5000 biljaka/ha. Bolje je koristiti veće razmake između redova, kako bi se omogućila primena potrebne mehanizacije. Prvo se postavlja armatura (vertikalni i horizontalni stubovi), pa se tek onda započinje sa sadnjom. Biljka hmelja ima ukupnu težinu oko 10 kg.

Hmelj se može saditi u jesen (oktobar) i u proleće (kraj marta - početak aprila). Kopaju se jame duboke oko 25 cm i široke 25 – 30 cm. Na dno jame stavlja se sloj komposta ili dobro razgrađenog stajskog đubriva, zatim sloj plodne rastresite zemlje i postavlja se jedna ili dve sadnice (sade se ukoso, a ako se stavlja jedna, onda se postavlja uspravno). Vršni pupoljak treba biti 10 cm ispod površine zemljišta. Oko sadnice se napravi zdjeličasto udubljenje u koje se skuplja voda.

Nega hmelja

Kad letorasti narastu 30 – 40 cm, svijaju se u oslonac s lijeve na desnu stranu. Ogrtanje se vrši kada letorasti narastu 70 – 80 cm visine. Vrši se prihranjivanje i kultiviranje. Nakon završetka vegetacije stabljika se reže na oko 1 m visine. Zatim se đubri stajskim đubrivom i polovinom fosfornih i kalijumovih, kao i 1/5 azotnih đubriva, pa se izvrši ogrtanje hmelja plougovima. Pred kraj zime ili u rano proleće, u zavisnosti od o vremenskim uslovima, izvrši se đubrenje preostalom količinom đubriva. Nakon toga vrši se rezidba kada se uklanjaju izdanci pri samoj glavi čokota.

Berba hmelja

Hmelj za berbu sazreva u drugoj polovini avgusta. Bere se u tehnološkoj zrelosti. Tada su šišarke zlatno-žute boje s blijedim uzdužnim prugama, elastične su, a pod pritiskom prstiju šušte i lijepe se za prste. Berba se može obaviti ručno i mašinama.

Sušenje hmelja

Obrane šišarke imaju oko 80 % vode, zato ih treba sušiti u posebnim sušarama za hmelj. Osušeni hmelj ima oko 8 % vode, zatim se ostavi da se ohladi, pri čemu se njegova vlažnost poveća na 10 % zbog kontakta sa vazduhom. Preša se u bale težine oko 50 kg. Prinos hmelja kreće se oko 2 000 – 2 500 kg/ha.

Izvor:

  • Prof.dr.sc. M. Gagro; Industrijsko i krmno bilje; Zagreb, 1998.
  • prof.dr.sc. Mladen Jurišić; AGRO-BASE CD

Hmelj - Sorte

ukupno: 1, aktivno: 0, neaktivno: 1

SAVINJSKI GOLDING

Hmelj - Tekstovi

Hmelj @ KLUB

Prava je šteta što se mirisi ne pre...

+3