Sinonim: - | Engleski naziv: Flax | Latinski naziv: Linum usitatissimum L.
Lan se gaji na svim kontinentima. Uljani lan je kultura toplijih i suvih područja, pa se gaji više u južnim predelima, dok predivom lanu (za proizvodnju vlakana) više odgovara vlažniji i umjereniji klimat. Gaji se za proizvodnju vlakana i semena iz kojeg se dobija ulje.
Lan se upotrebljava za dobijanje vlakna (za rublje, posteljinu, peškire, odeću, presvlake za namještaj, cerade, šatore, vreće i druge tkanine), kučine (u građevnoj i automobilskoj industriji), pozdera (ogrevni i izolacioni materijal, papir) i semena sa 35 – 47 % ulja (prehrambena industrija, hrana za ptice, lanene pogače, sapun, boje, lakove, linoleum, uljano platno, štamparska boja, veštačka koža, premazi za puteve otporni na so i dr.).
Koren je vretenast i slabe usisne snage. Glavni koren ne prodire dublje u zemljište, pa se u površinskom sloju razvija bočno korenje. Od ukupne mase biljke na koren otpada oko 10 %. Uljani lan ima bolje razvijen koren od predivog. Stabljika je zeljasta, uspravna, okrugla, glatka, presvučena voštanom prevlakom. Visina joj varira od 20 – 120 cm, a najbolja debljina stabljike je 1,5 – 2 mm. List nema peteljku, pa je sedeći, uzak i izdužen, na vrhu zašiljen, presvučen voštanom prevlakom. Cvetovi su samooplodni s mogućom stranooplodnjom. Plod je tobolac okruglastog oblika, a na vrhu zašiljen. Ima pet pregrada podeljenih u pet delova, a svaki je deo podeljen na dva dela u kojima se nalazi po jedna semenka, što znači da u tobolcu može biti 10 semena. Masa 1 000 semena iznosi 3 – 15 g, a hektolitarska težina iznosi oko 70 kg.
Minimalna temperatura za predivi lan kreće se oko 3 °C, a optimalna oko 20 °C. Izdrži temperature do – 5 °C. Jari lan za ulje izdrži niske temperature od -5 °C, ozimi do -12 °C, a pokriveni snegom i do -20°C.
Lan je biljka dugog dana. Predivi lan bolje uspeva u uslovima izmene vedrog i oblačnog vremena, tada se stabljika manje grana i dobije se više kvlitetnijeg vlakna. Lan za ulje traži više svetlosti i u uslovima dobrog osvetljenja daje veći prinos semena s većim procentom ulja.
Najveće potrebe za vodom su u fazi formiranja pupoljaka i cvetanja, a posle se potreba za vodom sve više smanjuje. Lan za ulje bolje podnosi sušu. Predivi lan je biljka vlažnije i umerenije klime, pa se u našoj zemlji može gajiti u brdskim predelima i u ravničarskom području, s obiljem vlage u vreme vegetacije (> 600 mm padavina u godini).
Za gajenje lana pogodna su strukturirana zemljišta, s dobrim vodo-vazdušnim režimom (peskovito-ilovasta, ilovasto-peskovita, koja su propusna i slabo kisele do alkalne reakcije, pH od 6,2 do 7,2). Na jako plodnim zemljištima lan za vlakno poleže.
Gaji se u plodoredu i vraća na istu površinu nakon više godina jer oboleva od različitih bolesti, napadaju ga insekti, a stabljika je relativno niska, pa u slučaju slabijeg sklopa korovi se mogu jače razviti. Najbolje pretkulture su mu zrnene mahunarke i strne žitarice.
Iza ranijih pretkultura, koje bi trebale prethoditi ozimom lanu, obavlja se oranje strništa na oko 10-ak cm dubine, letnje oranje na oko 20 cm dubine, u prvoj polovini avgusta i glavno predsetveno oranje u početku septembra, da se do setve zemljište dobro slegne. Dubina ovog oranja iznosi 20 – 25 cm. Ako se oranje ranije izvede, zemljište je potrebno iztanjirati da se do setve ne osuši. Iza kasnijih pretkultura obavlja se pliće oranje s jednim prohodom tanjirače i oko dva nedelje pred setvu predsetveno oranje, a iza kasnih pretkultura predsetveno oranje ili za rani lan duboko jesenje oranje.
Za lan zemljište ne treba direktno đubriti stajskim đubrivom jer može prouzrokovati poleganje, produženje vegetacije i slabiji kvalitet vlakna, zato je bolje stajsko đubrivo dati pod pretkulturu. Količina hraniva će prvenstveno zavisiti od plodnosti zemljišta i planiranog prinosa, odnosno namene proizvodnje za vlakno ili za ulje. Za postizanje dobrih prinosa suve stabljike od oko 6 t/ha za osrednje plodna zemljišta treba osigurati oko 80 – 100 kg/ha azota, oko 120 kg/ha fosfora i oko 140 kg/ha kalijuma. Jari lan ima kratku vegetaciju, pa se sva hraniva mogu dati u osnovnoj obradi i pripremi zemljišta za setvu. Dobro je koristiti azotna đubriva u kojima se azot nalazi u amonijačnom obliku ili urea jer se takva đubriva bolje vežu na zemljište i duže deluju. Valjanje treba praktikovati ako se lan seje na lakšim i nagnutim zemljištima, pa postoji opasnost od ispiranja ili odnošenja hraniva. Uljani lan ima dužu vegetaciju, pa mu se mora osigurati više hraniva, posebno fosfora i kalijuma.
Za setvu lana preporučuje se starije seme od dve godine i više jer takvo seme ne gubi klijavost, a daje vlakno boljeg kvaliteta. Ozimi lan seje se u drugoj polovini septembra, a jari u martu, čim se zemljište dovoljno prosuši. Razmak između redova treba biti što uži jer lan za vlakno ima gustoću sklopa oko 2 000, a za ulje 800 – 1 000 biljaka/m2. Uljani lan treba sejati na međuredni razmak od 25 cm. Za lan za vlakno treba oko 150 kg/ha semena, a za lan za ulje upola manje. Seme lana sitnije je i ne sme se duboko sejati. Dubina setve kreće se od 1,5 – 2 cm.
Ako je zemljište u vreme setve suvo, treba obaviti valjanje zemljišta. Pokorica se razbija lakim ili rotacionim drljačama.
Ozimi lan se žanje u junu, a jari u julu ili početkom avgusta. Ako se čupa ručno, onda biljke moraju ostati polegnute jedan dan da se ukrute i zatim se ostavljaju na suncu i vazduhu da se osuše. Kada je sušenje dovršeno, stabljika se odvozi u fabriku na preradu. Lan se može čupati i posebnim mašinama koji ga i baliraju kao i se tako u rolbalama odvozi u fabriku na preradu. Seme se mora sušiti na ispod 10 % vlage. U savremenoj preradi vlakna se odvajaju mehanizovano nakon natapanja stabljika u zagrejanoj vodi tokom 5 dana.
Razlikuju se četiri stepena zrenja:
Izvor:
ukupno: 3, aktivno: 1, neaktivno: 2
MIKAEL
RECITAL
VIKING-HERMES