Jujuba

Engleski naziv: Common jujube | Latinski naziv: Zizyphus jujuba

Jujuba

Jujuba, poznata je još kao kineska urma i čičimak je listopadna voćna vrsta koja pripada porodici krkavina (Rhamnaceae). Potiče iz Indije i Kine, a na ovim se prostorima najčešće pronalazi u području Mediterana. Danas je jujuba relativno zaboravljena i zanemarena vrsta, ali izvori navode podatke da je u prošlosti gotovo svaki mediteranski ljetnikovac imao zbog njegove dekorativnosti u vrtu vlastito drvo jujube.  

Gajenje jujube

Kao i većini voćnih vrsta, i za jujubu se preporučuje sadnja u jesen, iako je moguće saditi stabla i u proleće. Stablo jujube ili čičimaka prosečno dostigne visinu od 9 m, ali postoji i mogućnost oblikovanja krošnje u oblik žbuna pri čemu se visina stabla kontroliše. Ova vrsta poseduje i bodlje, koje su kod kultiviranih sorti ipak vrlo retke. Razmak sadnje obično iznosi od 4 do 5 m i od 5 do 6 m, ali mogući su i manji razmaci kod izrazito intenzivnih proizvodnji. Otporna je na visoke temperature, a najbolje rezultate pokazuje u područjima koje karakteriše prosečna godišnja temperatura vazduha viša od 8 °C.

Razmnožavanje jujube

Jujuba se kao i većina voćnih vrsta može razmnožavati generativno semenom i vegetativno reznicama, izdancima i kalemljenjem. Zbog kvaliteta koje se ostvaruju vegetativnim razmnožavanjem, u komercijalnom gajenju prevladava ovaj način razmnožavanja.

Rodnost i berba jujube

Kada zasad dostigne svoju punu rodnost, očekivani prinos po stablu iznosi oko 40 kg plodova. Plodovi jujube jajastog su oblika i svetlosmeđe boje. Slični su datulama, samo manji. Sazrevaju u septembru i oktobru, kada se i obavlja berba. Ukus ploda jujube je specifičan, slatko – kiseo. Obično se jedu sveži i sušeni ili prerađeni u džemove, marmelade kao i rakije i čajeve.

Izvor:

  • Cvjetković, A.: Mirisi, boje i orisi otoka Šipana, Alfa-2, Dubrovnik, 2003.

Jujuba - Sorte

ukupno: 5, aktivno: 0, neaktivno: 5

DA-BAJ-CZAO

JA-CZAO

KITAJSKIJ-2A

TA-JAN-CZAO

ŽU-TAU-CZAO