Sinonim: - | Engleski naziv: Pomegranate | Latinski naziv: Punica L
Šipak je žbunolika biljka koja dostiže visinu do 3 m. U proleće se nakon pojave listova otvaraju crveni cvetovi, a iz njih nastaju plodovi koji dostižu maksimum svoje veličine u avgustu. Tada počinju polako da crvene, kako bi u potpunosti sazreli u oktobru ili novembru. Plodovi šipka su slatki i izuzetno osvežavajući.
Plod je tamno crvene boje s tvrdom i glatkom ljuskom. Meso ima ukus sličan borovnici, malo trpkiji zbog prisustva tanina. Jedu se samo zreli plodovi, tako, što se kašikom izbuši kora i iz sredine se vade zrna. Plod šipka sadrži od 76 - 78% vode, 1,2 – 1,5% belančevina, 8 - 21% šećera, 0,3 – 0,9% organskih kiselina, 70 mg/kg vitamina C i drugih vrednih sastojaka.
Odgovaraju mu vruća leta i blage zime. Optimalna srednja dnevna temperatura za rast kreće se do 12 °C. Zimske temperature od ‐11 do ‐15 °C su štetne, a smrzava pri ‐20 °C. Problem predstavljaju i kasni jesenji kao i rani prolećni mrazevi.
Šipak je heliofitna biljka. Dobro osvijetljena stabla imaju veći broj cvetova i plodova, veću krupnoću i bolju obojenost plodova. Tada su manje skloni pucanju. Vegetacija počinje u drugoj polovini marta i ona traje 180 do 215 dana. Cveta dugo, a sazrevanje počinje, u zavisnosti od sorte, 120 do 160 dana nakon cvetanja.
Važno je da u zemljištu ima dovoljno vlage za vreme intenzivnog rasta korenja u jesen i proleće, kao i za vreme vegetacije u fazama rasta ploda i mladara. Zbog toga je potreban ravnomeran raspored padavina, a ako nije moguće izabrati takve položaje, onda treba osigurati navodnjavanje.
Šipak najbolje uspeva u dubljim, dobro dreniranim peskovito-ilovastim zemljištima, koja sadrže dosta organske materije (humusa) i biogenih elemenata. Međutim, ne podnosi teška glinena i jako vlažna zemljišta.
Šipak se gaji na vlastitom korenu. Ne kalemi se. Najčešće se razmnožava korenovim reznicama. Reznice dužine 20 - 25 cm i debljine 0,5 do 1,2 cm dvogodišnjih izdanaka režu se posle opadanja lišća početkom zime. U kasnu jesen uzete reznice čuvaju se u hladnom i vlažnom pesku. U rasadniku se u proleće dobro pripremi zemljište i otvore brazde na razmak od 90 cm, a u njih se na razmak od 10 - 20 cm postavljaju reznice, i to malo ukoso. Reznice se zatrpaju rastresitim zemljištem tako da na površini ostane pupoljak, iz kojeg će poterati mladar, od kojeg če se kasnije razviti sadnica. Takvo razmnožavanje omogućuje da se već u idućoj godini dobiju sadnice, pa govorimo o dvogodišnjim sadnicama. Ponekad se praktikuje da se sadnice ostave u rasadniku još godinu dana pa tada dobijema trogodišnje sadnice. Vrlo se retko razmnožava semenom, iako se potomstvo gotovo ne razlikuje od majki s kojih je seme uzeto.
Pre podizanja zasada potrebno je uklanjanje postojeće vegetacije, ravnanje terena, duboko oranje, meliorativna đubrenje (analiza zemljišta), tanjiranje ili freziranje zemljišta kao i iskolčavanje redova i sadnih rupa. Jesenje oranje obavlja se na 30 cm dubine, prolećna obrada na 10 ‐ 15 cm dubine, a kultiviranje tokom leta na 5 ‐ 8 cm dubine.
Smer redova je sever - jug, a razmak sadnje: 5x3 m (650 stabala/ha) ili 6x4 m (400 stabala/ha). Vreme sadnje je u jesen i rano proleće. Prilikom zasnivanja komercijalnih zasada potrebne su sve agrotehničke mere predviđene za voćnjake. U toku mirovanja preporučuje se jedno dublje oranje, a u vegetaciji nekoliko plićih obrada da bi se uništili korovi i smanjila potreba za navodnjavanjem.
Ukoliko se sadi u vrtu preporučuje se mesto zaklonjeno od vetra. Sadnica šipka se sadi u sveže iskopanu jamu, u dobro pripremljeno zemljište (do dubine 0,7 m). Na koren se stavlja sloj rastresite zemlje kao i 20 kg stajskog đubriva i 0,5 kg NPK 7:20:30, u sloju iznad korenja. Sva dodana đubriva prekriju se zemljom a sadnica se dobro zalije vodom.
Formiranje uzgojnog oblika obavlja se prve dve godine nakon sadnje. Odabiru se 3 ‐ 4 izdanaka i prekraćuju na 50 ‐ 60 cm. Nakon treće godine obavlja se rezidba, tj. proređivanje. Orezuje se svake godine. Tako se postiže formiranje željenog oblika i kasnije usklađuje odnos porasta i rodnosti. Formiranje uzgojnog oblika traje 3 - 4 godine. Treba težiti da se dobije lepo raspoređena krošnja čiji će svi delovi biti dobro osvjetljeni. Rod se formira na vrhovima tankih grančica, nastalih u prethodnoj vegetaciji na rodnom drvetu. Ova voćka malo ili uopšte ne rađa u unutrašnjosti krošnje.
Poželjno je svake treće godine dodavati stajnjak i svake kompleksna mineralna đubriva, do 1,5 kg po stablu, u zavisnosti od njegove veličine i starosti. Prihrana azotom mora biti pažljiva jer prekodnosna upotreba može izazvati pucanje plodova u punoj zrelosti. Najčešće se koristi KAN u dva navrata, pola kilograma po stablu u punom rodu.
ukupno: 13, aktivno: 13, neaktivno: 0
Barski
Ciparski
Dubrovački kasni
Glavaš
Hicaznar
Konjski zub
Medun
Mojdeški sitnozrni
Šerbetaš
Sladun
Slatki barski
Slatki tankokorac
Zamorski