Na sve strane tražiti tržište, a pre svega, u zemljama nekadašnjeg nesvrstanog sveta. U njima su i sada na visokim položajima ljudi koji su završavali fakultete u nekadašnjoj Jugoslaviji, kaže Branislav Gulan za Agroklub.
Problem viška tovnih junadi u Srbiji nedavno je rešen intervencijom države, koja je, kako bi pomogla stočare, uložila oko dva miliona evra, te uz premiranje proizvođača otkupila dobar deo tržišnih viškova pomenute kategorije stoke. Na taj način, teškoća s viškom junadi je kratkoročno rešena, ali postavlja se pitanje da li je moguće naći trajno rešenje?
Generalno, godinama unazad sporadično se javljaju viškovi različitih katagorija stoke.
Neophodne izmene i dopune Uredbe o novim podsticajima za tov junadi
Posledica toga je obaranje cene žive stoke, zbog čega pojedini stočari odustaju od dalje proizvodnje. Srbija, što se tiče proizvodnje hrane, dovoljna je sama sebi, što znači da proizvede dovoljne količine gotovo svih poljoprivrednih proizvoda za svoje potrebe. Ali, šta uraditi sa viškom? O tome smo razgovarali sa agrarnim analitičarem Branislavom Gulanom.
Zbog čega se, po vašem mišljenju, došlo u ovu situaciju?
Decenijama smo čekali da dođemo u situaciju da imamo dovoljne količine junadi za izvoz, a sada kada ih imamo - nemamo kome da ih prodamo. Tome je najviše kumovala kriza sa pandemijom virusa korona. Takođe, Evropska unija se delom okrenula ka uvozu jeftinog goveđeg mesa iz Brazila i Argentine. To je teškoća, ali i šansa, jer naše meso je mnogo kvalitetnije.
Šta može da se uradi da se kriza prevaziđe?
Pored evropskog, treba se okrenuti i drugim tržištima, pre svega nekadašnjem nesvrstanom svetu. Pod tim pojmom podrazumevam pre svega zemlje afričkog kontinenta, poput Nigerije, Angole, Mozambika... Mislim da tu imamo najveće šanse.
Na koji način možemo doći do afričkog tržišta?
Pre svega uspostavljanjem ekonomske diplomatije. Za vreme jedne od prethodnih vlada, bilo je pokušaja da se ona uspostavi, ali to se neslavno završilo. Poslali smo relativno mlade, školovane kadrove po raznim ambasadama, ali rezultata nije bilo. Mislim da, ako se uspostavi na pravi način i sa stručnim ljudima koji znaju da rade, može se postići efekat. Ne može i ne treba ministar poljoprivrede da obilazi inostrane zemlje i traži tržište za agrarne proizvode, mislim da to treba da rade ekonomske diplomate i dobri komercijalisti.
Čedomir Keco: Bolje izvoz junadi Arapima - u Turskoj nismo rado viđeni
Ipak, prošle godine, kada je ministar bio u Turskoj, uspeli smo da prodamo 3.610 tona goveđeg mesa, jer za razliku od drugih zemalja, mi možemo da ponudimo kvalitetnije meso, a stoka se kod nas ne hrani GMO hranom. To Turci znaju, zato smo uspeli da prodamo stoku po dobroj ceni, oko 30 odsto višom nego što su plaćali drugim zemljama. Tu prednost treba da koristimo.
Šta nam je još potrebno da bismo iskoristili prednost kvalitetnog mesa?
Na sve strane tražiti tržište, a pre svega, kao što sam gore pomenuo, u zemljama nekadašnjeg nesvrstanog sveta. U njima su i sada na visokim položajima ljudi koji su završavali fakultete u nekadašnjoj Jugoslaviji. Neki su čak ministri poljoprivrede. Ti ljudi su prijateljski raspoloženi prema nama.
Dobar primer je Hrvatska, koja ima u tovu 120.000 junadi, ostave oko 20.000 za svoje hotele i druge ugostiteljske objekte, a ostatak prodaju mahom tim nesvrstanim zemljama, i to po ceni od 2,10 evra po kilogramu žive vage. To nije visoka cena i ne omogućuje visoku zaradu, ali stočari ne idu u gubitke. Svaka roba ima svoga kupca, ali treba doći do njih.
Tagovi
Autor