Domaća balkanska koza retko gde se može videti na pašnjacima u Srbiji, a Dobrivoje i Anđa Stojanović iz sela Gara, na 1.100 metara nadmorske visine na Babičkoj gori imaju stado sa više od 130 grla.
Stado domaće balkanske koze Dobrivoja i Anđelke Stojanović iz sela Gara u Jablaničkom okrugu, nažalost jedino je na Babičkoj gori, poznatoj nekada po hiljadama grla, ovaca, koza i krava. Dobrivoje, poznatiji kao Dopče u šali kaže je u njihovom domaćinstvu trenutno zapravo 176 "duša" i to su njegova supruga i on, 12 mačaka, četiri psa, a ostalo su koze, jarčevi i jarići.
"U našem domaćinstvu uvek je bilo koza, ali su ih ranije čuvali moji otac i majka i stado nije bilo veliko, imalo je 25 do 30 koza. Kada je 1995. godine majka umrla u planini čuvajući stado, imali smo dilemu šta dalje da radimo. Da ih prodamo ili nastavimo dalje da ih čuvamo", rekao je Stojanović za Agroklub.
Njegova supruga Anđelka, dodao je, bila je za to da nastave da čuvaju koze, a on je prihvatio taj predlog, s tim što je to podrazumevalo da mora da se i on potpuno posveti tom poslu.
"Ranije je moj glavni posao bio seča šume i zato smo čuvali dva para volova. Kada smo se odlučili da stado sačuvamo, znali smo i da moramo da ga uvećamo, da bi od tog posla mogli da živimo."
Prema njegovim rečima, oprobali su se u čuvanju različitih rasa koza, ali one sa velikim vimenom nisu se pokazale pogodne za njihov planinski teren jer im se tokom paše vime ozleđivalo.
"Srećom, među kozama koje je čuvala moja majka bilo je i nekoliko domaćih balkanskih koza. Njih smo nastavili da čuvamo i umnožavamo i tako došli do brojke od oko 130 koza", izjavio je naš sagovornik.
Domaće balkanske koze, dodao je, izuzetno su zahvalne za čuvanje na planini, na visinama od 1.100 do 1.300 metara, na kojima ih oni čuvaju. Za svoje koze, Stojanović kaže da su najsličnije srnama, da su to srnine sestre, zbog čega se događa da se jeleni umešaju među njih.
"One imaju malo vime i daju najviše 800 mililitara mleka, ali njihovo mleko i sir su nešto posebno. Sir od drugih koza zbog specifičnog ukusa i mirisa može da jede samo trećina ljudi, sir od naših koza mogu da jedu svi. O tome koliko je zdrava surutka da ne govorimo, ljudi je kupuju kao lek za debelo crevo, jetru i pankreas", naglasio je Stojanović.
Naš sagovornik ističe da nemaju problem sa prodajom sira, mleka i surutke, jer su se nadaleko pročuli svojim proizvodima. Kupci im dolaze čak i iz Beograda, Kraljeva.
"Nismo se mi nigde reklamirali, reklama su nam naši proizvodi i besprekorna higijena u štali i u kuhinji. O kvalitetu da ne govorim. Mleko koza na jaslama nikada neće biti isto kao mleko naših koza koje pasu svakog dana po šest sati."
Stado, dodao je ovaj uzgajivač, ne izvode na pašu samo kad je sneg veći od 30 centimetara.
"Uglavnom sam sa psima vodim koze na pašu, ali ako idemo dalje, recio sedam, osam kilometara onda polazi i Anđa, zbog opasnosti od vukova. Stado je veliko i onda jedan ide ispred, a jedan iza životinja da bi mogli da ih odbranimo", rekao je Dobrivoje.
Naš sagovornik kaže da u planini ima vukova, a čim čuju pse da puno laju znaju da su došli i do njihovog zaseoka.
"Pre deset godina čopor vukova nam je u planini zaklao 29 koza i šest pasa. Psi su borili, ali četiri su bila mala i nisu imala nikakve šanse, a zaklali su nam i dve velike šarplaninke", priseća se Stojanović.
Prema njegovim rečima, to što žive daleko od grada, a on Niša su daleko nešto više od 40 kilometara, ne znači da su njihove koze izvan kontrole veterinara i nadležnih inspekcija. Njihov stado kontroliše pet ustanova, ali do sada nikada nisu dobili nikakvu primedbu, samo pohvale. Uz to i nagrade su osvajali i na najprestižnijem poljoprivrednom sajmu u Srbiji - novosadskom.
Anđa Stojanović kazala je za Agroklub da je čuvanje koza lep, ali zahtevan posao. Oni su angažovani uglavnom po 20 sati dnevno.
"Ja ustajem već u četiri sati ujutru, a suprug nešto kasnije, ali on u vreme kada se koze jare ustaje po nekoliko puta u toku noći, kako bi proverio da li je sve u redu sa jarićima", rekla je naša sagovornica.
Život u planini nije im ni malo lak, ali Dopče i Anđa ne skidaju osmeh sa lica, čak ni kada govore o svom mukotrpnom poslu. Razlog za to je, kažu, što zaista vole svoje životinje i što ih čuvaju "svim srcem".
Foto prilog
Tagovi
Autorka