Nakon osam godina traženja potrebnih dozvola i pomnog planiranja, gde se razmišljalo o svakom detalju, štala je danas potpuno funkcionalna
Na porodičnom gazdinstvu Hočevar u Zapogama kod Vodica nalazi se moderna kompostna štala koja je među prvima, ako ne i prva takve vrste u Sloveniji. Janeza Hočevara toliko je oduševila ideja o uzgoju mlečnih krava u ovakvom sistemu, po uzoru na Austriju, da je odlučio takvu da napravi i na svom gazdinstvu.
Nakon osam godina traženja potrebnih dozvola i pomnog planiranja, gde se razmišljalo o svakom detalju, štala je danas potpuno funkcionalna. Hočevar sada može da prenosi dalje svoja saznanja i iskustva u vezi sa integrisanom poljoprivrednom praksom na gazdinstvu.
Kompostna štala se pokazala se kao efikasno rešenje jer smanjuje negativne efekte na životnu sredinu i kravama povećava udobnost, što se ogleda u poboljšanju proizvodnje mleka i njihovog zdravlja. Zahvaljujući partnerstvu u projektu Evropskog partnerstva za inovacije EIP AGRI Kruženje hranljivih materija, organske materije, procesa i informacija u poljoprivredi, dokazano je da kompost efiaksno zadržava emisije ugljen dioksida (CO2), metana (CH4) i amonijaka (NH3), kao i azot oksida (N2O).
Ovaj primer kompostne štale pokazuje napredak u ublažavanju klimatskih promena i prilagođavanju, uključujući smanjenje emisija gasova sa efektom staklene bašte, što je jedan od ključnih ciljeva Zajedničke poljoprivredne politike.
Izgradnju su počeli u junu 2015. godine, a životinje su u nju useljene u junu sledeće godine. Štala je duga 70 i široka 19 metara, a posebna je zbog zajedničkog prostora za ležanje na kompostu. Konstrukcija je betonska, a krov od borovine i smreke.
Mlečnost se nakon preseljenja stalno povećavala, a trenutno proizvode 11.000 litara mleka po kravi u standardnoj laktaciji. Napredak je vidljiv najpre zahvaljujući optimizaciji ishrane koju pomno planiraju i analiziraju sa stručnjacima. Važnu ulogu ima i genetika, jer se krave osemenjavaju odabranim semenom uzgojno valjanih životinja iz inostranstva.
Gazdinstvo takođe učestvuje u EIP projektima koji se odnose na pronalaženje rešenja za stvarni problem koji poljoprivrednik ima na svom gazdinstvu. "Free walk" ("Slobodna šetnja") i već spomenuti projekti o kruženju hranljivih materija dali su zanimljive rezultate koji su pomogli Janezu da bolje upozna situaciju na gazdinstvu i na osnovu njih donosi svoje dalje odluke o uzgojnim praksama. Tokom projekta mesečno su praćene emisije gasova sa efektom staklene bašte, temperatura, vlaga i drugi važni parametri.
Rezultati merenja emisija ovih gasova pokazali su zanimljive trendove. Kompost se pokazao kao efikasno rešenje jer smanjuje negativne uticaje na okolinu i povećava udobnost kravama, što se odražava na bolju proizvodnju mleka i zdravlje životinja.
"Želeli bismo da unaprijedimo tehnologiju jer je u jesenjim, zimskim i projećnim mesecima teže kontrolisati vlagu. Temperatura u kompostu je samo 25 °C zimi, a leti se penje do najviše 40 °C", pojašnjava Hočevar dodajući da bi prema stranoj literaturi, idealna temperatura trebala da dostigne 55 °C kako bi se u njemu uništili svi patogeni mikroorganizmi.
"Mi to još nismo postigli. Naša subalpska klima možda nije najprikladnija za postizanje ovih temperatura jer se vremenski uslovi znatno razlikuju od zemalja poput Izraela gde uspevaju ufikasno da osuše kompost bez dodatne prostirke. Zanimljivo je da se ova tehnologija ne koristi u većem broju kod nas u krajevima poput Primorske ili Prekmurja, iako su tamo klimatski uslovi povoljniji za takav uzgoj", kaže ovaj stočar.
Kompostne štale sam prvi put video u Austriji, a puno sam naučio i iz stručne literature. Za nju sam se odlučio uglavnom zbog dobrobiti krava jer mogu slobodno da se kreću, bez ogrebotina koje obično nastaju pri ustajanju i ležanju. Imaju dovoljno mesta, ležište je udobno i mekano, a posao oko svega nije prezahtevan, objašnjava Janez.
Prostor je veliki izazov jer kravama treba puno mesta za ležanje. Trenutno krava ima 10 m² površine za ležanje što bi bilo dobro povećati, ali to znači veća ulaganja.
"Uprkos tome, ne smemo zanemariti činjenicu da je udobnost izuzetno važna za proizvodnju mleka i zdravlje životinja", dodaje.
Navodi da bi se tehnologija mogla poboljšati i povisiti temperatura dodavanjem različitih materija. Kao veliki problem ističe cenu stelje, odnosno piljevine koja je za godinu dana narasla sa 12 na 18 evra po kubnom metru. Godišnje samo za kupovinu stelje potroše oko 20.000 evra.
"Deo pokrivamo prodajom rasplodnih junica, ali to nije dovoljno za potpuno pokrivanje troškova. Jedno od mogućih rešenja, koje još nisam iskoristio, je letnja ispaša. Tako bi krave deo dana provodile na pašnjaku, a deo u štali, čime bi se smanjilo opterećenje komposta", objašnjava.
Deo problema će rešiti uz pomoć iverice smrče koju su pripremili zbog problema s potkornjakom. Pre nekoliko godina već su pokušali ss mešavinom iverice borovine i piljevine, ali nije odgovarala jer je iverica bila pretvrda i pregruba. Janez se sada nada da će smreka biti mekša i pogodnija.
U potrazi za jeftinijim materijalima, već su isprobali nekoliko opcija, a između ostalog i travu miskantus, ali nju je bilo teško nabaviti u dovoljnim količinama. Dugoročno su planirali sadnju na sopstvenim površinama, ali nisu imali dovoljno površina. Cena miskantusa bila je uporediva sa piljevinom, zato se kupovina dugoročno nije isplatila, iako je u kombinaciji sa piljevinom dobro funkcionisala, uprkos većoj prašini.
"Probali smo i sa sitno isečenom slamom, ali bila je dosta prašnjava i nije se pokazala kao optimalno rešenje".
Kompost ostaje u štali od četiri do šest meseci, zavisno od vremenskih uslova. U početku su ga praznili svakih šest meseci jer su tada godine očigledno bile sušne. Sada ga prazne tri puta godišnje, odnosno svaka četiri meseca.
Zatim se posipa piljevina u sloju od 30 cm, kasnije se dodaje po potrebi, dok visina ne dostigne oko 50 cm ili visinu rešetki kako bi krave mogle slobodno da se kreću. Čišćenje se odvija dva puta dnevno, obično tokom muže. Krave se muzu u izmuzištu tipa riblja kost 2 x 6, što traje oko sat vremena. Trenutno muzu njih 54, četiri su zasušene i imaju mogućnost ispaše. Jutarnju mužu preuzima Janez zajedno sa suprugom, a uveče im pomažu i deca.
Ove godine instalirali su sistem za praćenje specifičnih parametara koji meri protok mleka i automatski uklanja jedinicu kada protok prestane.
"Mogu reći da verujemo mašini jer dobro radi", kaže Janez.
Prošle godine pojavili su se problemi sa somatskim ćelijama, zato je uzgoj temeljno pregledan.
"Mastitis koji se pojavio nije bio zarazan, nego uzrokovan bakterijama iz okoline. Nismo otkrili tačan razlog jer su problemi verovatno nastali kombinacijom više faktora, uključujući i mužu naslepo", objašnjava.
Zbog toga su i uveli sistem automatskog uklanjanja jedinica, iako su neki stručnjaci smatrali da bi problem mogao da bude prevlažan kompost, uprkos izrazito vrućem letu. Međutim, Janez je smatrao da je problem kukuruz kontaminiran plesnima. Različitim merama i temeljnim pregledom uzgoja problemi su otklonjeni i stanje se smirilo.
jeti je u područjima gde dugo nema padavina i gde se đubri kompostom, zemljište manje osetljivo na sušu. To je zbog većeg sadržaja organske materije i humusa, što povećava zadržavanje vode i bolju snabdevenost tla hranljivim materijama.
Krave imaju ugrađene pedometre koji, između ostalog, mere i vreme ležanja koje u proseku iznosi šest do sedam sati. Stočar otkriva da je to relativno kratko u poređenju sa rezultatima drugih poljoprivrednika.
"Ne znam zašto krave više ne leže. Ali kreću se opušteno i smireno, zdrave su, bez tehnopatija, ogrebotina ili ičega sličnog. Problemi sa nogama su retki, osim pojedinog laminitisa koji može biti posledica acidoze. Zbog toga pazimo da obrok ne sadrži previše skroba i da bude pravilno uravnotežen. Uprkos trenutnim dobrim rezultatima, uvek ima mesta za napredak".
Hočevar spominje probleme s junicama koje su bile privezane pre preseljenja u kompostnu štalu.
"Imale su slabije papke, pa su se teže prilagodile. Sada smo staru štalu preuredili da su junice već delom slobodne i više nemaju tih problema kada ih premestimo. Polako obnavljamo stari deo kako bismo je osposobili za uzgoj junica. Za njih smo uredili i grupne boksove i optimalno iskoristili prostor".
Veoma su zadovoljni ovom tehnologijom, ali hteli bi da smanje opterećenje komposta. To bi se postiglo letnjom ispašom, iako bi to bilo idealnije zimi kada ima više problema sa vlagom. Kompost odvoze na polja, a stajnjak na livade. Takođe redovno prate kvalitet zemljišta nakon njegovog korišćenja i primećuju da se organska materija i humus u zemljištu povećavaju iz godine u godinu.
U sušnim godinama bila je manja potrošnja azota u pšenici, a kukuruz je ostao lepo zelen. Prva prihrana sprovodi se u proleće, a nakon toga biljke imaju dovoljno hranljivih materija do kraja vegetacije jer se azot iz komposta sporije oslobađa leti, kada su temperature više, što je povoljno i zbog troškova.
U štalu su dodatno ugradili helikopterske ventilatore koji su obvezna oprema za ovakav način uzgoja, a rade i zimi. Toplotni stres je veliki problem kod krava, zbog toga regulišu jačinu prema temperaturi. Uprkos svemu, one i dalje traže hlađenje ispod ventilatora tokom letnjih meseci kada temperature prelaze 30 °C.
Kompostna štala donosi mnoge prednosti, najpre u kruženju hranljivih materija i smanjenju efekata staklene bašte. Na gazdinstvu Hočevar izmerili su koncentracije ugljen dioksida (CO2) unutar i izvan prostora. Rezultati su pokazali da je koncentracija CO2 u štali najniža u poređenju sa drugim sistemima uzgoja. Izvan nje rezultati su bili više-manje jednaki, osim kod sistema sa privezanim kravama i sistema na rešetkama gde su vrednosti bile više. To znači da ovaj način uzgoja efiaksno zadržava gasove sa efektom staklene bašte.
Osim CO2 izmerena je i koncentracija metana kojeg gotovo i nema izvan objekta, dok su ispuštanja unutar njega bila najniža u poređenju sa drugim sistemima (pun pod, propusni pod, rešetke, privezani uzgoj). Koncentracija amonijaka bila je najniža kod duboke stelje, a zatim u kompostnoj štali. Izvan nje rezultati su bili slični - duboka stelja, kompost i propusni pod isticali su se kao bolji sistemi. Što se tiče emisije azot oksida, rezultati propusnog poda bili su nešto bolji od kompostne i štale sa dubokom steljom.
U Sloveniji se uzgajivači još uvek retko odlučuju za ovakav sistem jer zahteva više prostora i veću potrošnju materijala za stelju, poput piljevine ili iverice koja nije jeftina. Ipak, na tome ne treba štedeti jer tada trpi udobnost životinje, a time i uzgoj.
Tekst i fotografije: Klara Lovenjak, Kmečki glas (SLO)
Tagovi