"Mnogi odlaze. Ima i povratnika iz inostranstva, ali to je retko. Ovo je moj život i ne bih ga menjao", kaže mladi stočar koji čuva osamdesetak ovaca u selu Ždrelo
Okruženo nestvarnim Homoljskim planinama i netaknutom prirodom, u dolini reke Mlave, nalazi se selo Ždrelo koje trenutno ima nešto više od 250 domaćinstava. Iako je dosta njih napustilo svoje domove i otišlo u inostranstvo, mladi poljoprivrednik Đorđe Pajkić (24) je rešio da život provede u svom rodnom selu, na dedovini, baveći se stočarstvom.
Na početku razgovora nam pojašnjava da trenutno živi sa svojom prabakom, dok je ostatak porodice u Austriji.
"Roditelji su godinama tamo, a baka i deka često dolaze ovde. Ja sam bio prvi put na jedan dan, drugi put pola dana", kaže on i dodaje da od tada više nije ni odlazio.
Poljoprivredu je, dodaje, zavoleo još od malih nogu. Uživa u svim poslovima na imanju i ništa mu ne pada teško.
"Zdrav život, hrana, priroda i čist vazduh. Sve su to blagodeti koje možete imati samo u seoskoj sredini."
Ovce, kaže čuva od malena, a trenutno ih ima osamdesetak svrljiške rase. Na ispaši su po čitav dan, zajedno sa ostalim životinjama, osim kada padne sneg.
Osim ovaca, ovaj mladi stočar čuva još i pet krava muzara, desetak koza, isto toliko svinja i stotinak komada živine.
"Prababa pravi koziji i ovčiji sir koji prodajemo stalnim kupcima u okolini, a ja sam zadužen za mužu, pripremu hrane, ali i za sve ostale poslove na imanju", pojašnjava i dodaje da kravlje mleko predaju obližnjoj mlekari.
Ovaj mladi poljoprivrednik obrađuje više od 20 hektara zemlje na kojoj seje pretežno lucerku, travne smeše, kukuruz i pšenicu.
"Životinjama mnogo znači što veći deo godine provedu na ispaši, ali im svakako treba spremiti hranu i za zimski period. Između ostalog, gledam da ima oko 7.000 bala na godišnjem nivou", kaže on.
Škola ujutru, farma popodne: Željana i Teodor brinu o 500 ovaca
Kada su u pitanju ovogodišnji prinosi ratarskih kultura, Pajkić ističe da je prezadovoljan rodom pšenice, ali ne i kukuruzom.
"Prinos pšenice je bio šest tona po hektaru, što je izvanredno. Međutim, od kukuruza nismo imali ni zrno. Moraću da dokupim određenu količinu."
Na pitanje kako izgleda jedan njegov dan, on nam odgovara.
"Nijedan nije isti, ali svaki počinje pred zoru, oko pet sati. Već u šest ujutru sam u štali. Prvo očistim kod krava, namirujem ih, a onda idem redom", kaže on.
Pitali smo ga i kako sve postiže sam, a on kaže da se sve može, kad se voli i hoće. Kako ističe, životinjama je potrebna briga i nega, a najvažnije je da imaju čistu prostirku, kvalitetnu hranu i čistu vodu.
Kada je reč o planovima za budućnost, napominje da bi voleo da proširi proizvodnju, naročito da poveća broj koza i ovaca zbog povećane potražnje za sirom.
"Trenutno mesečno proizvedemo oko 120 kilograma sira i prodajemo po ceni od 1.200 dinara po kilogramu", kaže nam.
Odluku da ostane na selu i posveti se poljoprivredi, dodaje on, mnogi komentarišu pozitivno, ali ima i onih negativnih komentara.
"Mnogi odlaze. Ima i povratnika iz inostranstva, ali to je retko. Ovo je moj život i ne bih ga menjao", zaključuje na kraju razgovora.
Tagovi
Autorka