Među živinom u našim seoskim dvorištima mogu se naći i morke, poznate i kao misirke ili biserke.
Iako su morke živahne i bučne ptice, nisu zahtevne za čuvanje. Mogu se naći među živinom u našim seoskim dvorištima, a poznate su i kao misirke ili biserke.
Glava je mala i nije pokrivena perijem, sa rožnatim izraštajem na vrhu, a lice je plavobele boje. Vrat je kratak. Telo je prekriveno gustim perjem, plavičaste, smeđe, sive i bele boje. Za sve boje karakteristično je da je perje ukrašeno sedefastobelim tačkama. Noge su duge, a rep je uvek okrenut na dole. Odrasla morka teži od 1,3 do 2 kilograma. Mužijak u odnosu na ženku ima krupniji rožnati izraštaj, teži je od ženke i oglašava se na drugačiji način.
Morke potiču iz zapadnog dela Afrike, gde i danas žive u jatima slobodno u prirodi. Pitome morke zadržale su određene osobine divljih predaka. Tako, kada se gaje na slobodnom prostoru jedna od glavnih karakteristika je da skrivaju svoja gnezda, što može da bude i glavni problem njihovog uzgoja.
Ženka morke nestane, napravi gnezdo na nekom skrivenom i nepristupačnom mestu, a pojavi se tek kada se pilići izlegnu, nakon 26 - 28 dana. Stalno su u pokretu, dnevno mogu da prehodaju i preko 10 kilometara, ali nerado lete, samo kada su u opasnosti. I noć vole da provede na slobodi, obično na niskom drveću.
Meso morke, koje je po ukusu slično mesu fazana ili prepelice, spada u specijalitete. Ono je tamnije boje u odnosu na kokošije, bogatije je proteinima, mineralima i vitaminima ali i dosta skuplje. Udeo belog mesa u trupovima morke je znatno veće nego kod kokošaka.
Jaja su takođe hranljivija od kokošijih, sitnija su i imaju tvrđu i pegavu ljusku.
Morka počinje da nosi jaja od marta meseca pa sve do kasno u jesen. Za godinu dana jedna morka može da snese u proseku 70 jaja.
Kako su po prirodi uvek na oprezu i teritorijalne, morke glasom upozoravaju na pojavu grabljivaca u svojoj okolini. Za razliku od kokošaka morke ne čeprkaju, nego samo kljucaju i ne diraju zasade sve dok postoji i jedan insekt u blizini, tako da mogu da imaju ulogu i u organskoj proizvodnji.
Najviše intenzivnih sistema gajenja morki je u afričkim zemljama, Indiji, Kini, SAD, Francuskoj, Mađarskoj, Italiji. Uzgoj ove živine kod nas još uvek nije dostigao veće razmere. Ima farmi i ozbiljnih odgajivača morki, ali je njihov broj mali. Zbog specifičnosti jaja i mesa domaća potražnja za morkama postoji.
Foto:morguefile.com
Tagovi
Autorka