Alternativni tretmani uključuje već spomenuti toplotni metod suzbijanja ali i korišćenje esencijalnih ulja i takozvani bioloških pesticida.
Dermanyssus gallinae, poznat kao kokošja grinja ili tekut, trenutno je najvažniji ektoparazit u industriji kokošaka nosilja u svetu, sa sve većom globalnom rasprostranjenošću. Kao parazit koji se hrani krvlju domaćina, kokoškama uzrokuje anemiju i ozbiljne probleme, a glavni je uzrok i ekonomskih gubitaka.
Koliko velik problem predstavlja crvena kokošija grinja u živinarstvu, posebno što nanosi štete u proizvodnji jaja i mesa, za Agroklub govorila je dr Nikolina Novakov, vanredni profesor na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu. Kako ona navodi, Dermanyssus gallinae već decenijama predstavlja ozbiljnu pretnju za živinarsku industriju, prvenstveno nosilje, jer ugrožava zdravlje ptica, odražava se na dobrobit kao i javno zdravlje i borba za njeno uništenje u objektima je veoma dugotrajna i teška.
Takođe, značajno smanjuje produktivnost samih farmi. Jedan je od najznačajnijih parazita koji se javlja kod kokošaka, i raširen je na nivou čitavog sveta. U poslednjih 20 godina naučna literatura se dosta bavila ovom problematikom.
Parazit se nalazi u zapatima živine koja se gaji u ekstenzivnim uslovima, međutim, danas su sve češće prisutne u intenzivnim sistemima pa i u kaveznom.
"Tekut je aktivan noću, kada se 'zakači' za životinju i sisa krv, a u toku dana se krije na različitim mestima u objektu - u rupama, pukotinama i međuprostorima u objektu, na kavezima i u opremi. To predstavlja problem u borbi protiv crvene grinje, jer ona migrira sa životinja na opremu i ne može se mnogo postići tretmanom same životinje", naglašava dr Novakov i dodaje da pored toga, crvena kokošija grinja može veoma dug period da izdrži bez hrane i bez domaćina, pa ona preživljava u objektu čak i kada se jato iseli i kada se napravi pauza između turnusa.
Ako se objekat ne istretira pravilno, postoje uslovi da se odmah inficira i naredno jato.
Ono što kod kokoši nosilja pogoršava problem je to što one veoma dugo ostaju u objektu jer ciklus traje godinu dana, što omogućuje grinjama da se razmnože u velikom broju. Prenamnoženosti doprinosi i relativno kratak ciklus razvoja grinje kojoj je potrebno sedam do 14 dana da se razvije iz jaja u odraslu formu. U uslovima povećane temperature i vlažnosti vazduha, taj proces može biti i kraći.
"Ekonomski gubici kao posledica infestacije nosilja sa D. gallinae ogledaju se u smanjenoj konverziji, padu nosivosti, smanjom kvalitetu jaja, većoj osetljivosti na druge bolesti i povećanom mortalitetu”, ističe naša sagovornica i navodi kao primer jedne procene, da troškovi usled infestacije sa ovim parazitom iznose oko 0,60 evro centi po kokoški godišnje, od čega 0,15 evro centi otpada na direktne troškove, a 0,45 za indirektne, odnosno pad produktivnosti.
Šteta od posledica ovog obolenja na nivou EU iznosi 231 milion evra godišnje.
"Kontrola se i dalje u značajnoj meri zasniva na upotrebi sintetskih akaricida, iako u većini slučajeva nema očekivane efekte, a veliki broj istraživanja bavi se i alternativnim merama kontrole i menadžmentom”, kaže Novakov i dodaje da termički tretman u objektima gde se drže nosilje, a koji podrazumeva primenu temperature iznad 45°C između uzastopnih proizvodnih ciklusa predstavlja efikasnu metodu za suzbijanje crvene kokošje grinje i poslednjih godina je sve češće je u upotrebi u Evropi.
Konvencionalni tretmani obuhvataju preparate na bazi organofosfata ili piretroida, ali njihovo dejstvo nije uvek delotvorno jer su paraziti razvili određeni stepen otpornosti na preparate, pa nisu tako efikasni. Loše doziranje i pogrešna aplikacija preparata samo doprinosi stvaranju rezistencije. Doze ne smeju biti previsoke jer predstavljaju rizik za zdravlje živine, a može doći i do pojave rezidua u jajima i mesu.
Važnije preporuke:
Alternativni tretmani uključuje već spomenuti toplotni metod suzbijanja ali i korišćenje esencijalnih ulja i takozvani bioloških pesticida. Esencijalna ulja dobijena iz timijana i lavande imaju toksično dejstvo na kokošije grinje. Mnogi preparati na bazi ovih ulja koji se apliciraju putem hrane ili vode pojavljuju se na tržištu. Negativna nuspojava može biti pad nosivosti i pojava stranog mirisa u jajima.
Biološki pesticidi kao što je Spinosad, koji su se koristili u borbi protiv grinja u biljnoj proizvodnji, takođe imaju dobru reputaciju u upotrebi u živinarstvu.
Kako profesorka iz Novog Sada navodi, pravilnim poznavanjem bolesti i uzročnika može se na vreme reagovati i zaštititi zdravlje ugroženih ptica, što predstavlja značajan napredak, kako ekonomski za odgajivače, tako i sa aspekta zdravstvene zaštite životinja. S obzirom na to da populacije ove grinje pokazuju različite nivoe otpornosti na nekoliko akaricida i ogromne poteškoće s kojima se susrećemo u suzbijanju ovog parazita, razumevanje mehanizama rezistencije i učestalosti rezistentnih tipova u populacijama D. gallinae je bitno.
Tagovi
Autor