Seme divljeg kestena se sakuplja u jesen kada opada s drveta. Sazrevaju tokom septembra i oktobra.
Divlji kesten, Aesculus hippocastanum L., je visoko listopadno stablo koje raste na vlažnim, humoznim staništima brdovitih krajeva, poput Balkana. Sadi se kao ukrasno drveće po parkovima i drvoredima. Dobro podnose zasenu, hladnoću, ali i sušu.
Od njega se kao lek koristi seme, kora i cvet. Nipošto ga ne uzimajte oralno jer je otrovno i može dovesti do povraćanja, proliva, širenja zenica, a u težim slučajevima i do gubitka svesti.
Seme divljeg kestena se sakuplja u jesen kada opada s drveta. Sazrevaju tokom septembra i oktobra. Unutar bodljikave ovojnice ploda najčešće je jedna velika tamnosmeđa (crvenosmeđa) semenka glatke površine, čvrsta i kožasta. Ponekad se mogu naći i do tri semenke.
U industriji lekova upotrebljava se samo semeno jezgro, a ljuska se odbacuje. U jezgru (kotiledonima) ima veća količina skroba 40-60 odsto, potom saponina, glikozida, eskulina, gorkih sastojaka, flavonoida (vitamin P), masnog ulja i vitamin B, C i K. U farmaceutskoj industriji iz semena se vadi masno ulje i saponin.
U terapiji se koristi za lečenje venoznog sistema (proširenh vena), naručito protiv hemoroida, u obliku ekstrakta i supozitorija. Smatra se da divlji kesten deluje pre svega prisustvom znatne količine vitamin P, na povećanje otpornosti kapilara i smanjivanje njihove propustljivosti*.
Tinkturu od divljeg kesetna možete napraviti sami. Sakupite semenke u šumi, potom ih usitnite seckanjem i tako pripremljene stavite do polovine tegle ili neke druge staklene posude i prelijte rakijom. Posuda sa ovom smesom se drži na toplom mestu tri do četiri sedmice. Nakon tog perioda rastvor filtrirajte i dobićete tinkturu kojom možete masirati bolna reumatična područja na telu.
Divlji kesten je korisno drvo, te ga treba što više saditi. Može da naraste do 35 metara visine, a stablo je prečnika do dva metra. Krošnja je gusta i široko razgranata kao i koren.
Semenka klija za oko mesec dana i sadi se u proleće (ako želite da brzo nikne), ali i u jesen se može posaditi kao sadnica koja se pokriva malčem ili drugim pokrivačem kako ne bi došlo do smrzavanja tokom zime. Ali, treba znati da može preživeti i velike minuse pod snegom.
Mlade biljke, proklijale iz plodova mogu se naći i uz sama stabla. Kao takve moguće ih je presaditi na drugo mesto, ali je važno oprezno ih iščupati sa celim korenom. Takva sadnica se prenosi u rupu nekoliko centimetara dublju od korena, a potom se zatrpava rastresitom zemljom.
*Farmakognozija, Beograd, 1980
Tagovi
Autorka