Zadnje aktivnosti

Poslednje aktivnosti korisnika mogu videti samo registrovani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu videti samo registrovani korisnici.
Za kompletne funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Ruže šiškarice
  • 16.12.2017. 16:30

Šiške - ukrasi štetočina na drvenastim kulturama

Priroda stvara najlepše ukrase, ali ipak, neki od njih mogu neprijatno da nas iznenade.

  • 1.831
  • 57
  • 0

Prirodni "ukrasi", koje tokom vegetacije možemo naći na raznim drvenastim kulturama, nazivaju se šiške (izrasline na biljnom tkivu) koje nastaju delovanjem nekih vrsta insekata, grinja, fitopatogenih gljiva i bakterija. Predstavljamo vam nekoliko vrsta.

Fitofagne ose šiškarice

Fitofagne ose šiškarice (por. Cynipidae) su sitni insekti (opnokrilci), crne ili braon boje. Veliki broj vrsta razmnožava se partenogenetski i mužjaci kod nekih vrsta uopšte nisu poznati, a kod drugih vrsta dolazi do izmene polne i nepolne generacije. Ženke imaju leglicu (organ za odlaganje jaja), kojom odlažu jaja u biljno tkivo u kojem se potom odvija život larvi. Izlučivanjem toksina, one uzrokuju deformacije i hipertrofije biljnog tkiva (šiške).

Te šiške mogu biti različitih oblika, veličina i boja, a mogu se razviti na svim delovima biljke. Oblik šiške uslovljava sama larva - svaka vrsta stvara šiške specifičnog oblika i uvek na istom biljnom organu, što nam pomaže u određivanju vrste. Šiške služe larvama osa šiškarica za prehranu i kao sklonište. Unutar šiške nalaze se brojne komorice sa larvama. Posebnost larvi osa šiškarica je ta što se ne presvlače, već rastu. Odrasla osa izlazi iz šiške bušeći hodnik (otvor).

Ružina osa šiškarica (Diplolepis rosae)

Odrasla ženka odlaže jaja na vršne pupoljke i u nerazvijene listove divlje (pasje) ruže. Češće napada biljke pod stresom (suša, višak vlage). Na napadnutim listovima formiraju se šiške okruglastog oblika i jarkih boja. Mlade šiške su crveno-zelene, a zrele tamno braon boje. Štete su malog značaja, ali pojava je jako uočljiva. Ružina osa šiškarica suzbija se mehanički: odstranjivanjem i uništavanjem šiški, u periodu dok su larve još u šiškama.

Na napadnutim listovima formiraju se šiške okruglastog oblika i jarkih boja. (WikimediaImages / Pixabay)

Kestenova osa šiškarica (Dryocosmus kuriphilus)

Kestenova osa šiškarica najznačajnija štetočina pitomog kestena. Monofagna je vrsta, koja napada samo kesten. Ima jednu generaciju godišnje, a razmnožava se partenogenetski (nema mužjaka). Simptomi napada uočavaju se tokom aprila, sa početkom rasta izbojaka. Tada se mogu primetiti zelene ili ružičaste šiške veličine 0,5-4 cm. Tokom juna i jula iz šiški izlaze ženke (uočljive izlazne rupe), te odlažu jaja u pupoljke. Nakon mesec dana iz jaja izlaze larve, koje prezimljuju u pupoljku do proleća.

Prisustvom šiški smanjuje se lisna površina, šiške u pupoljku onemogućavaju rast izbojaka (manja proizvodnja plodova), a sam rod može biti smanjen i do 70%. Prvi napad dovodi do uništavanja mladih biljaka kestena.

Ljudi od šiški (ne znajući što su one) često prave razne ukrase i nakit. A potom se iznenade kad im se tokom zime u kući pojave sitne osice.

Štetočina se aktivno širi letom ženki, a pasivno transportom. Glavni način širenja je zaraženim sadnicama. Plodovima se ne širi, niti ih napada.

Istraživanja efikasnosti insekticida u suzbijanju kestenove ose šiškarice nisu dala pozitivne rezultate. Međutim, postoji mogućnost biološkog suzbijanja unošenjem parazitoida (Torymus sinensis), suzbijanje selekcijom otpornih varijeteta pitomog kestena, a na pojedinačnim stablima mehaničkim uklanjanjem šiški.

Hrastove ose šiškarice

Cynips quercusfolii (Diplolepis quercus-folii) stvara loptaste šiške na donjoj strani lista hrasta. Šiške ostaju na listu do jeseni, kada otpadaju zajedno sa listom.

Takve šiške sadrže mnogo tanina, pa se koriste u industrijske svrhe. Danas preovladava mišljenje da ose šiškarice nisu nužno štetne za biljku, jer njihov napad podiže sadržaj tanina u svim biljnim tkivima napadnute biljke, što je čini manje privlačnom i manje "slasnom" velikom broju defolijatora (gubar, mrazovac).

Loptaste šiške na donjoj strani lista hrasta (candiru / Flickr)

Andricus quercuscalicus se razvija na hrastovom žiru i onemogućuje njegov normalan razvoj. Ženka tokom maja i juna odlaže jaja u zametak žira. Larve se hrane sadržajem žira, pri čemu nastaje šiška i vrlo često ugušenje žira. Mlada šiška je valjkastog ili kuglastog oblika, a kasnije se deformiše u nepravilne izrasline. U početku je žuta, a na kraju razvoja tamno braon.

Žir sa šiškama otpada pre vremena (u avgustu), deformisan je, a klijavost je umanjena ili izgubljena. Brojnost šiški je povećana u godinama slabijeg roda. Brojnost osice žira hrasta može da se smanji sakupljanjem i uništavanjem deformisanih otpalih žirova.

Autori i foto: dipl. ing. agr. Mirta Križanić Božurić

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Što će Brad pit' na ovogodišnjem Oskaru?

Brad Pitt nije nominiran ni za jednu nagradu na ovogodišnjem Oskaru, ali i dalje ima važnu ulogu na ovoj ceremoniji. Njegov zadatak je osvježiti goste i to - šampanjcem....

Više [+]