Donosimo detaljne smernice za zagrtanje, zaštitu stablašica, penjačica i izbor materijala pomoću kojeg će one sigurno prezimiti
Zimska zaštita ruža važan je korak ako želimo zdrav i snažan prolećni rast. Iako su mnoge moderne sorte otpornije, biljke su i dalje osetljive na dugotrajne minuse, vetar i izmenu temperature, odnosno smrzavanja i otapanja. Priprema se obavlja od kraja novembra do početka decembra, kad izdanci odrvene i biljka pređe u stanje mirovanja, odnosno pre nego što se zemlja smrzne i nastupe prvi jači mrazevi.
Idealno vreme za početak zaštite je od 25. novembra do 10. decembra, kada dnevne temperature padnu ispod 5 °C, kao i nakon prvog lakšeg mraza, ali pre smrzavanja zemlje.
Bez obzira na vrstu ruže, baza biljke treba da bude dobro zaštićena. Oko grma se nagrne 10 do 20 cm rastresite zemlje ili komposta. Time se štite pupoljci iz kojih će ruža na proleće krenuti u novi ciklus rasta. Zagrtanje se preporučuje tek nakon prvih blagih mrazeva, kako bi zemlja bila stabilna i kako se ne bi podsticao prerani razvoj biljke.
Različite grupe ruža traže različit pristup.
Čajevkama, floribundama i većini grmolikih ruža uglavnom ne treba dodatna zaštita, ali možete ih pokriti grančicama zimzelenog drveća ako je na izloženom položaju. Na drugim mestima je dovoljno zaštititi korenov vrat zagrtanjem kako je opisano.
Ruže stablašice i penjačice osetljivije su zbog visokog mesta kalemljenja.
Kod stablašica "glava" biljke štiti se baštenskim flisom, jutom ili drugim prozračnim materijalom, uz dodatak zimzelenih grančica koje služe kao izolacija.
Još bolju zaštitu stablašica opisuju diplomirani inženjer Antonija Vrdoljak i magistar Neda Pagliarini u priručniku "Ruže, ukrasno grmlje i drveće". Navode da se stabljika savija u smeru mesta kalemljenja i učvrsti pomoću kuka, a krošnja položi u plitki kanal. Pre povijanja treba ukloniti sve preostale listove i odseći neodrvenele izdanke, a zemlju oko korenova vrata plitko odgrnuti. Na kraju se i donji deo stabljike zaštiti gomilicom zemlje visokom oko 20 cm. Budući da nakon nekoliko godina odrvene, više ih nije moguće povijati. Tada se štite tako što se krošnja blago ispuni granama četinarskog drveća, a preko svega, do polovine stabla, grančice se poređaju poput krovnih crepova i učvrste. To omogućava da sneg i voda skliznu na zemlju.
Penjačice se na donjem delu takođe zagrću zemljom. Ako su izložene vetru, dobro je lagano ih povezati uz oslonac kako bi se sprečilo lomljenje, ali ih nije potrebno skidati sa strukture na kojoj rastu.
Sve novoposađene ruže u jesen obavezno treba nagrnuti. Možete dodati i mini tunel od flisa, bez zatvaranja sa strane.
Početkom decembra oko biljaka se dodaje sloj malča kao što su kora, slama, piljevina ili suvo lišće koji čuvaju vlagu i sprečavaju nagle temperaturne oscilacije.
Malč ne sme biti prislonjen direktno uz stabljiku, kako bi se izbeglo zadržavanje vlage i truljenje.
Najčešće greške su preuranjeno zaštitno umotavanje, intenzivno jesenje orezivanje i upotreba plastičnih materijala, koje zadržavaju vlagu i stvaraju uslove za razvoj bolesti.
Sadnja ruža na jesen je bolja od prolećne - kako je obaviti i na šta paziti?
Glavno orezivanje ruža obavlja se u proleće, dok se zimi uklanjaju samo oštećene i bolesne grane.
Sve aktivnosti dobro je obaviti do početka decembra, odnosno dok zemlja još može da se obrađuje. Kratko kašnjenje nije problem, ali zagrtanje i zaštita moraju biti postavljeni pre trajnog smrzavanja zemljišta.
Od sredine marta do početka aprila postepeno skidajte zaštitu i to pri stabilnim temperaturama iznad 5–7 °C. Zagrtanje se uklanja tek kada opasnost od jačih mrazeva prođe.
Tagovi
Autorka