Milena Marković iz Kragujevca je profesor harmonike u muzičkoj školi i istovremeno respektabilni odgajivač cveća sa svojom porodicom. Na svom imanju u predgrađu, od jednog skromnog plastenika, posle jedne decenije, dostigli su pola miliona saksija sezonskog cveća godišnje.
Da li je lakše sa partiturama ili cvećem? Profesorka Milena Marković odgovara ovako: "Sa partiturama je lakše, a sa cvećem bolje". Milena je muzičku akademiju završila u Francuskoj, vratila se u Kragujevac i počela karijeru u ovdašnjoj muzičkoj školi. Kada je devedesetih godina njena majka ostala bez posla, na placu u naselju Petrovac na obodu grada, počela je pod jednim plastenikom da gaji cveće. Kasnije je ubedila ćerku i zeta da joj se pridruže.
Milena i njen suprug Nikola su svoj prvi plastenik 8 x 15 metara podigli iz kredita. Tada je zet na taštino ubeđivanje napustio posao u jednom velikom trgovinskom lancu i potpuno se posvetio cvećarstvu. Milena je zadržala posao, ali svaki slobodan trenutak je u plastenicima i na plasmanu cveća. O notama je sve naučila na akademiji, a o cveću kroz sopstveno iskustvo, pa odlično poznaje vrste, njihove latinske nazive, zna šta kojoj biljci prija, gde je treba saditi, kako je gajiti.
"Svaku grešku smo platili. Što je proizvodnja bila veća i greške su bile skuplje. Dešavalo se da kupimo lošu zemlju za saksije i sve biljke propadnu. Sada, posle 10 godina u cvećarstvu, rizik i greške smo sveli na minimum. Sada imamo 1.200 kvadrata pod plastenicima i 3.000 kvadrata na otvorenom. Odlučili smo da dobar deo proizvodnje iz plastenika prvo prenosimo na otvoreno, kako bi biljke ojačale i privikle se. To je ujedno i veća garancija kupcima da će biljka opstati u njihovim baštama", kaže Milena Marković.
Za Markoviće je kvalitet cveća na prvom mestu, te biljke ne iznose na tržište po svaku cenu. Sa preprodavcima kažu, ne znaju da rade, tako da svojih preko 30 vrsta sezonskog cveća prodaju sami na kućnom pragu.
"Cveće proizvodimo i prodajemo i kad se isplati i kad se ne isplati. To je jedino rešenje u ovom, a verujem i u bilo kom drugom poslu. Poznato je da je cena cveća već godinama ista, za neke vrste je čak i pala. Taj problem smo morali da nadomestimo većom proizvodnjom", dodaje Milena.
Ona navodi primer da je pre nekoliko godina, na primer, viseća saksija surfinije prodavana za 400 dinara, dok je trenutno njena cena 250. U međuvremenu poskupelo je skoro sve od repromaterijala. Najveća stavka u njihovoj proizvodnji je, kažu, grejanje. Za nabavku uglja, kojim greju plastenike, potroši se najviše novca.
"Ali već deset godina je cela porodica u ovom poslu, dosta je uloženo i sad ne možemo nazad. Preostaje mi da spojim muziku i cvećarstvo, pa ima i predloga da neke od koncerata premestimo među cveće. Jer ne mogu da se odreknem ni jednog ni drugog", kaže Milena.
Tagovi
Autorka