Proizvodnja novogodišnjih jelki - skroman biznis

Stižu novogodišnji i božićni praznici i u toj jurnjavi, mnoge stvari i rekvizite koji prate prazničnu euforiju, kao što su novogodišnje jelke, smatramo lako dostupnim i smatramo ih "zdravo za gotovo" proizvodima. Ali nije baš tako. To je možda slučaj sa plastičnim kineskim jelkama, ali šta se dešava ako u svom toplom domu želimo da imamo žive jelke sa busenom? Mnogi ne znaju - proizvodnja u privatnim rasadnicima je duga i traje po desetak godina. Da bi one našle put do kupaca mora da prođu dugačak put uzgoja, prateće dokumentacije, a treba ispoštovati i određene ekološke standarde.

Srbija, za razliku od nekih drugih zemalja u regionu, poput Hrvatske nema razvijenu proizvodnju jelki i njihove distribucije. Naši sagovornici ističu da je jedan od glavnih razloga razlika u kulturi življenja, odnosno podržavanju prirode, kao i u ekološkoj svesti. Drugi, pak tvrde da je u Hrvatskoj razvijenija i veća upotreba zimzelenog drveća na javnim prostorima i u turističkim regionima, a treći pak da tu nema nikakve filozofije, već da je za to "kriv" nizak životni standard naših sugrađana i da za to nemaju jednostavno dovoljno novca.

Pitali smo proizvođače u Srbiji kakva je situacija na našem tržištu i zaključak je jednostavan - taj biznis se nije razvio jer osim niskog životnog standarda, njemu u velikoj meri smetaju kineske plastične jelke koje su preplavile naše tržište, nerazvijena ekološka svest kod građana i na kraju dosta razvijen obim sive ekonomije.

"Srbijašume" - organizovana proizvodnja i prodaja u rasadnicima

Javno preduzeće "Srbijašume" su jedan od većih proizvođača božićnih i novogodišnjih jelki u Srbiji. "Mi se u svojim rasadnicima širom Srbije bavimo proizvodnjom šumskog sadnog materijala, pre svega za potrebe pošumljavanja na državnom zemljištu, ali u određenom broju rasadnika proizvodimo i hortikulturni sadni materijal, kao i sadnice različitih vrsta četinara namenjenih za novogodišnje jelke. Namenska proizvodnja sadnica u svrhu novogodišnjih jelki se odvija na otvorenom, u okviru proizvodnih površina rasadnika. Takođe, vrlo intenzivno vršimo negu sadnica u proizvodnji, u smislu zaštite i prihrane, i time postižemo visok kvalitet sadnica", kaže master inženjer šumarstva Boris Ivanović.

"Ponuda namenski proizvedenih novogodišnjih jelki i ove godine će biti u skladu sa potrebama tržišta. Očekujemo da se interesovanje za novogodišnje jelke poveća kako se budemo bližili novogodišnjim praznicima. Novogodišnje jelke zainteresovani građani mogu kupiti u nekom od rasadnika JP "Srbijašume", u Beogradu (Topčider, Sremčica, Zuce, Ripanj), zatim rasadnik u Požegi, rasadnici u okviru šumskih gazdinstava Kruševac, Leskovac, Boljevac, Pirot, Kraljevo, Kragujevac, Kučevo, Despotovac, a kontakti i lokacije mogu se naći na sajtu naše kompanije. Osim građana ima zainteresovanih firmi, različitih udruženja i institucija, kao i nekih privatnih rasadnika. Najtraženije vrste su: srebrna smrča, dugoigličava jela, bodljiva smrča i obična smrča", objašnjava Ivanović.

U javnosti je uvreženo mišljenje da treba kupovati samo jelke sa busenom. Međutim, mnogi ne znaju da mogu kupiti i živu jelku bez busena, ali je za takve jelke pravilo da poseduju odgovarajuću propisanu dokumentaciju kojom se to dokazuje. "Ukoliko neko želi sečenu novogodišnju jelku, i za to postoji namenska proizvodnja, odnosno postoje četinari koji se u toku planiranih prorednih seča, koje se provode u cilju uzgoja i nege mladih četinarskih šuma, seku, te se kao takvi mogu koristiti, naravno samo uz odgovarajuću propisanu dokumentaciju, u svrhu sečenih novogodišnjih jelki", kaže ovaj inženjer šumarstva.

Siva ekonomija razvijena i pored visokih kazni

Proizvođači i trgovci novogodišnjim jelkama žale se na ogroman obim sive ekonomije u ovoj oblasti. Razlozi zašto ljudi seku jelke na crno, koriste ih za jednu upotrebu i bace mogu biti razni, ali bez obzira na to, ljudima treba razvijati ekološku svest i staviti im do znanja da su jelke žive i da se prema njima kao takvima moraju ophoditi na pravilan način, smatraju proizvođači.

Upitali smo Borisa da li građani imaju pravo da useku jelku u šumama sa kojima upravljaju "Srbijašume", odnosno da li postoji i za to neka predviđena procedura? "Srbijašume nisu vlasnik već korisnik šuma i šumskog zemljišta, a vlasnik je Republika Srbija. Svaka bespravna seča u šumama u vlasništvu Republike Srbije je strogo zabranjena i kažnjiva prema odredbama važećeg Zakona o šumama. Privatni šumovlasnici imaju pravo da vrše seču u svojim šumama, ali moraju da se jave lokalnoj Šumskoj upravi, kako bi šumarski tehničar ili inženjer šumarstva izvršili doznaku (obeležavanje stabala za seču) u šumama sopstvenika prema propisanoj proceduri i tek nakon toga mogu da vrše seču", kaže Ivanović i dodaje da je prodaja jelki skroman biznis. "Potrebe za novogodišnjim jelkama nisu velike u Srbiji. Proizvođači novogodišnjih jelki, i JP "Srbijašume" i privatni rasadnici, u redovnoj proizvodnji imaju sadnice jele, smrče, koje mogu koristiti u toku godine za ozelenjavanje prostora, a onda i za novogodišnje jelke. Dok baviti se isključivo proizvodnjom jelki ne može trenutno biti isplativ posao".

Jedan od beogradskih proizvođača je i JKP "Zelenilo Beograd" koje se u okviru svog proizvodnog programa već dugi niz godina, bavi proizvodnjom četinara koji se koriste kao "božićne jelke". To su razne vrste smrce (Picea sp.), jela (Abies sp.), duglazije (Pseudotsuga sp.). "Naš proizvodni asortiman usmeren je prvenstveno na potrebe ozelenjavanja javnih zelenih površina, a mali deo iz proizvodnog programa namenjen je trećim licima. U okviru toga se nalaze i četinari. Gajenje dendro materijala odvija se u našim rasadnicima na dve lokacije na proizvodnim poljima uz obezbeđene optimalne uslove. Pod optimalnim uslovima podrazumeva se adekvatan ritam zalivanja i prihrane, hemijska zaštita, dovoljan prostor za pravilan rast i razvoj biljaka, obučena radna snaga koja pravilno neguje, vadi i balira biljni materijal", ističu u JKP Zelenilo Beograd.

Beograd i njegova okolina nije pogodna lokacija za uzgoj jelki

JKP "Zelenilo Beograd" sa svojim količinama ne spada u veće proizvođače božićnih jelki. One čine samo jedan odsto njihovog proizvodnog asortimana. U rasadnicima ovo javno-komunalno preduzeće godišnje se proizvede svega 100-150 komada četinara koji se prodaju kao božićne jelke. U ovom preduzeću ističu da Beograd, prema svom geografskom položaju, nije pogodna lokacija za uzgajanje visokih četinara. Uspešno gajenje smrča, jela, duglazija u okolini Beograda iziskuje puno ulaganja u smislu obrade zemljišta, nege biljaka i intenzivne zaštite, te stoga smatraju da nije samo cena zemljišta faktor koji stvara problem pri pokretanju jednog takvog posla.

"Što se prihoda tiče, smatramo da je proizvodnja isplativa samo za proizvođače koji se bave isključivo uzgajanjem četinara za božićne jelke u uslovima gde je njihovo prirodno stanište. Budući da je ta prodaja sezonskog karaktera, kada klijenti kupuju jelke bez obzira na cenu, mišljenja smo da može da se zaradi isključivo na preprodaji", dodaju u "Zelenilu Beograd", a na naše konkretno pitanje kakav je odnos ponude i tražnje odgovaraju "da se prema dosadašnjem iskustvu sva ponuđena roba na prometnom mestu se i proda". Ranijih godina ova firma je imala organizovanu akciju prodaje jelki na beogradskim trgovima, ali ove godine, kako kažu, tih akcija neće biti.

Kada je reč o Beogradu, jedan od manjih proizvođača žalio nam se da je zemlja u blizini Beograda veoma skupa i da se ne isplati gajiti jelke. On će ove godine ponuditi svega 30 sadnica i to uglavnom svojim poznanicima i prijateljima.

Tražnja velika, nestašice na tržištu

Međutim, mi smo proverili kakvo je stanje u drugim delovima u Srbiji. "Rasadnik Topalović" iz Bajine Bašte (zapadna Srbija) bavi se uzgojom četinarskog drveća i žbunja, ali im to nije glavna delatnost, već sporedna delatnost, upravo zbog slabe zarade. Glavna delatnost im je - proizvodnja ruža.

"Tražnja je velika i ja primećujem na tržištu nestašicu. Ljudi su nekad više gajili jelke sada mnogo manje. Cena im se kreće od 800, 1.000 do 1.200 dinara. Teško je to uzgajati, zalivati, okopavati. Ove godine ću imati u ponudi između 4.000 i 5.000 komada, ali još uvek je rano pričati o zaradi jer je sezona prodaje jelki tek počela", tvrdi vlasnik rasadnika Milan Tapolović. Na tržištu je kaže došlo do raslojavanja. "Ima onih koji ne žale para da plate kvalitetnu sadnicu - da je puna, da nije retka, da ima lepu boju", kaže Milan Topalović koji svoje jelke prodaje velikoj cvećari u Beogradu - Garden Centru i trgovačkom centru "Merkur".

On kaže da mu dva puta godišnje dolaze sa Šumarskog fakulteta da gledaju biljke da vide da li su zelene i da li se dobro razvijaju ili su bolesne. Gaji kavkasku jelu, smrču, pančevačku omoriku, srebrnu jelu. Prema njegovim rečima, smrča se mnogo bolje prodaje ovde u Srbiji, dok kako je čuo u Evropi bolje na tržištu ide kavkaska jelka. Ne može reći da li mu je ova godina lošija od prethodne, to će znati tek kada se završi sezona. Kada je reč o kupcima, pravila nema - kupuju i pravoslavci za Novu Godinu i katolici za njihov Božić. Uglavnom, žive jelke kupuje srednji i malo bogatiji sloj.

Kinezi sa plastičnim jelkama kvare posao

Proizvođači iz Arilja koje smo kontaktirali pak tvrde da nisu zadovoljni i da su ih u velikoj meri uništili kinezi sa plastičnim jelkama. Jedan od proizvođača, koji nije hteo javno da se predstavi, ali je dao komentar kaže da je veoma nezadovoljan prodajom. On se ovim poslom bavi od 1975. godine i misli da opstaje jedino zato što je tako dugo u tom poslu. Svoje jelke uglavnom prodaje cvećarama. Iako se toliko dugo bavi tim poslom, on još uvke nema organizovan izvoz u zemlje regiona ili u EU.

Jelke uzgaja na svom zemljištu počev od semena i tvrdi da uzgoj nije nimalo lak. Zemljište mora da ima određenu PH vrednost, da mu se doda odgovarajući treset. Kako se on nalazi u blizini Zlatibora, klima mu pogoduje, to je nekih 380 metara nadmorske visine. Prijatelji koji su pokušali u Vojvodini da uzgajaju jelku nisu uspeli, osušile su im se, jer one, ipak, zahtevaju određenu vlagu zemljišta. Sorte koje gaji su pungens (srebrna smrča), jela, normandina, konkolorka - njeno seme je nabavio iz Slovenije, pungesice iz Amerike, normandine iz Kavkaza. Cena njegovih jelki visine 1,5 metara, starosti deset godina, kreće se od 20 evra ako jelku odnesete kupcu "na noge" i 10 evra ako je kupe u rasadniku.

Siva ekonomija, tvrdi, razara taj biznis Srbiji. Naime, to se radi na tako perfidan način, tako što neko uzme i iseče u šumi, onda ode u rasadnik i uzme papire za 50 komada i tamo gde prodaje, na pijaci, konstantno ima maksimum 50 komada, drži 10 do 15 komada i kad dođe inspekcija on pokaže taj papir, a u magacinu ima jos 150 takvih sadnica. Niko mu ne proverava višak u magacinu te tu dolazimo do još jednog problema, a to je da inspekcijske službe u Srbiji nisu dobro organizovane i ne rade dobro svoj posao.

Ovaj proizvođač ne planira da odustane od biznisa jer kaže puno je već uložio i u seme i u zemljište. Za one koji planiraju da je gaje, ne savetuje sađenje ispod jednog do dva hektara. On je uložio dosta i ne planira da odustane i pored svih prepreka na koje nailazi na komplikovanom srpskom tržištu.