Tokom zimskog perioda, bolesti vinove loze prezimljavaju kako u zemljištu tako i na svim organima vinove loze - korenu, stablu, lastarima, pupovima, bobicama i opalom lišću.
Tokom zimskog perioda bolesti vinove loze prezimljavaju kako u zemljištu tako i na svim organima vinove loze - korenu, stablu, lastarima, pupovima, bobicama i opalom lišću.
Stručnjaci iz PSSRS donose pregled najznačajnijih bolesti. Prouzrokovač plamenjače vinove loze je gljiva (Plasmopara viticola). Krajem leta i u toku jeseni, stvaraju se spore, koje prezimljavaju u ostacima lišća i u zemljištu - oospore. Oospore klijaju u proleće, ako su lišće sa oosporama i zemljište, zasićeni vodom.
Za ostvarivanje prvih primarnih zaraza potrebni su uslovi poznati kao "tri desetke": 10 °C prosečna dnevna temperatura, tri dana uzastopno 10 milimetara padavina, poslednjih 24 časa, 10 centimetara dugi lastari, list veličine najmanje tri centimetra.
Pored hemijske zaštite, savetuje se sprovođenje i niza agrotehničkih mera kao što su uklanjanje obolelih delova, rezidbu obavljajte po suvom vremenu i to što kasnije, vršiti dezinfekciju alata, vršiti sadnju zdravih kalemova itd., savetuje stručnjak Igor Tomašević iz PSSRS.
Prouzrokovač pepelnice vinove loze je gljiva (Uncinula necator). Zaraženi listovi i bobice otpadnu i na njima prezimljava pepelnica u obliku sitnih kuglica. Pepelnica prezimljava i na lastarima u vidu rđastih mrlja i to je micelija pepelnice sa plodonosnim telima, deo takvih lastara rezidbom se ukloni. Pepelnica prezimljava u obliku kleistotecija i micelije iz kojih se u proleće razvijaju zaraženi mladari koji imaju skraćene internodije i sitno lišće. Kleistotecije, pucaju i izbacuju askospore koje vrše primarnu infekciju. Iz njih se razvijaju oidije koje ostvaruju sekundarnu infekciju i koje vidimo na površini lista, kao pepeljastu prevlaku.
U proleće razvoj patogena počinje već na temperaturi iznad 6°C, a njen razvoj prestaje iznad 30°C. Za njen razvoj nema potrebe za kišom, dovoljna je relativna vlažnost od 30%. Suzbijanje pepelnice počinje u ranim fazama, kada su lastari dužine pet do deset centimetara.
Prouzrokovač crne pegavosti vinove loze je gljiva (Phomopsis viticola) koja prezimljava u staroj lozi ili u ostacima loze na tlu. Crne tačkice, vidljive na zaraženoj lozi izvor su zaraze, a nazivaju se piknide. Spore se razvijaju od proleća do kasnog leta, zavisno od vremenskih prilika, a infekcija loze je moguća u širokom rasponu temperatura od 1 do 37°C. Bolesti najbolje odgovara temperatura od 23°C i visoka vlažnost vazduha.
Pri rezidbi potrebno je ostavljati što zdravije pupoljke i tako smanjiti potencijal bolesti. Nakon rezidbe potrebno je da iznesete orezane ostatke i da ih spalite, a dobro je i skidati staru koru sa loze jer se u pukotinama često skrivaju uzročnici bolesti. Hemijska zaštita zasniva se na prskanju bakarnim sredstvima i dopunama zimskog prskanja a važno je napomenuti da se crna pegavost najčešće širi u ranim fazama razvoja loze, kada se još ne sprovodi zaštita od plamenjače.
Prouzrokovač sive truleži je gljiva (Botrytis cinerea) koja prezimljava na lastaru, u pupovima i u zemljištu u obliku sklerocija i micelija. U proleće do infekcije može da dođe već pri temperaturi od 4°C i 90% relativne vlažnosti vazduha. U rano proleće mogu biti inficirani mladi pupoljci koji potamne i osuše se. Takođe i cvet može da bude zaražen, a zatim i da se osuši. Na ovaj način stvaraju se trošni grozdovi. Askospore vrše primarne infekcije cveta, a kasnije i bobica.
Da bi umanjili potencijal za pojavu sive truleži, potrebno je ispoštovati sve agrotehničke mere da bi se obezbedili uslovi za dobro provetravanje čokota. Od hemijskih mera prvo prskanje treba obaviti već u cvetanju, drugo u vreme zatvaranja grozda i završno u fazi promene boje bobica. Posebnu pažnju treba obratiti na sorte zbijenog grozda koje su dodatno osetljivije na napad sive truleži.
Tagovi