Nauka je dala odgovor, na potezu su potrošači. Da li su spremni da degustiraju vina nešto nižeg kvaliteta znajući da u njemu nema ostataka pesticida?
Departman za voćarstvo, vinogradarstvo, hortikulturu i pejsažnu arhitekturu Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu nizom svečanosti obeležava 70 godina rada. Osnovan 1947. kao Pokrajinski zavod za vinogradarsvo, vinarstvo i voćarstvo u Sremskim Karlovcima, 1952. postaje Institut a 1972. se integriše sa Poljoprivrednim fakultetom u Novom Sadu.
Prvi događaj u nizu koji je Departman upriličio na Poljoprivrednom fakultetu bio je naučno-stručni skup "Nove sorte i klonovi vinove loze".
Dominantan utisak sa skupa je prikaz naučne analize na osnovu ispitivanja novostvorenih sorti u različitim agroekološkim uslovima na tri najznačajnija gljivična oboljenja: plamenjaču, pepelnicu i trulež. Ali krenimo redom.
Istorijski, na Departmanu su prošli kroz tri faze stvaranja novih sorti vinove loze. Prva - poboljšavanje kvaliteta do tada gajenih autohtonih sorti vinove loze poput smederevke, kevidinke, prokupca i skadarke. Druga - stvaranje sorti otpornih prema niskim zimskim temperaturama. Treća, koja još traje - povećanje otpornosti na gljivične bolesti uz dobar kvalitet grožđa i vina.
Sorte koje su priznate su u oglednim zasadima dokazale da ih je moguće gajiti bez ili sa minimalnom upotrebom pesticida.
Na Departmanu su ukrštali evro-azijsku lozu (Vitis viniferae) sa hibridom seyve vilard i sorti nastali od njih poput bjanke. Time se proširuje nasledna osnova plemenite loze sa severno-američkom lozom otpornom na plamenjaču i pepelnicu. Višestrukim povratnim ukrštanjem stručnjaci su želeli da zadrže otpornost loze za gljivična boljenja a da podignu kvalitet grožđa i vina.
Iz te faze ukrštanja priznate su dve stone sorte vinove loze - lasta i karmen; sedam belih vinskih sorti - kosmopolita, petka, rubinka, bačka, panonija, morava i frajla i jedna vinska sorta za proizvodnju crvenih vina - dionis.
Okupljeni na naučno-stručnom skupu "Nove sorte i klonovi vinove loze"
Prema ispitivanjima u poljskim uslovima sorte za bela vina panonija, morava, frajla i za crvena - dionis otporne su na najznačajnija gljivična oboljenja. U katalogu koji je priredio Departman za ove sorte se između ostalog kaže:
Preporuka potisnika ovih redova je da se za kreatore vinske scene - blogere, vinske kritičare i novinare, kako štampanih tako i elektronskih medija, upriliči degustacija vina od ovih sorti, što od komercijalnih (flaširanih, sa etiketom), što onih iz mikrovinifikacije. Da se na osnovu tih degustacija procene stvarni dometi pobrojanih sorti.
Paralelno sa tim potrebno je podizati zasade tih sorti, da bi proizvodnjom podmirili tražnju. Da je to moguće potvrđuje primer Mađarske gde je sorta bianca po površinama premašila italijanski rizling. Prema rečima profesora emeritusa Petra Cindrića (na slici) dolaze vremena kada će biti važnije konzumirati vino bez ostataka pesticida, pa makar i delimično na uštrb kvaliteta, jer prema njemu gotovo da smo iscrpeli resurse zbog ogromne upotrebe pesticida u poljoprivredi, pa tako i vinogradarstvu.
O uštedama je izlišno i govoriti. Zamislite samo da umesto 10 imate, eventualno, dva prskanja na početku sezone (bakar, sumpor). Koliko manje potrošnje pesticida, goriva, radnih sati i takođe bitno, koliko manje sabijanja zemljišta mehanizacijom?!
U Evropi vinova loza zauzima 2% poljoprivrednih površina. Na tih 2% površina se upotrebi 50% pesticida namenjenih poljoprivredi - Kozma Pal, Univerzitet u Pečuju, Mađarska.
Foto: Goran Mulić
Foto prilog
Tagovi
Autor