Proizvođači su podizali plantaže aronije u momentu dok je otkupna cena sirovog ploda bila i do 1.000 dinara, a sad im se nudi 100 dinara za kilogram, što ne može da pokrije ni troškove berbe. Primorani su da deo sve većeg roda ostavljaju neobranim, a ostatak prerađuju u sok, rakiju, dezert.
U pocerskim selima zasadi formirani pre nekoliko godina uskoro će dostići svoj maksimum, a ukoliko situacija bude slična i naredne sezone, veliki deo ploda ostaće na granama. Proizvođači se orijentišu na proizvodnju matičnog soka, stiglo se i do proizvodnje džemova, slatkog, rakije, a u poslednje vreme i vrlo popularnog čaja od sušenih delova i lista ove biljke. Sve to ne bi bilo loše da prerada ne podrazumeva više truda od planiranog, ali i nova ulaganja u opremu, ambalažu i marketing. Umesto da sirov proizvod prodaju po zadovoljavajućoj ceni, sada se moraju boriti i sa plasmanom na tržištu.
Momčilo Šarčević, proizvođač aronije iz pocerskog sela Matijevac, 2013. godine na hektar zemlje posadio je 2.800 žbunova aronije. Za pet godina, njegova aronija još uvek nije dostigla maksimum što se, s obzirom na cenu berbe, pokazalo kao dobro. Sa tri kilograma prerada je izvodljiva, ali kada plodova bude više, berba će, bez adekvatnog otkupa, biti otežana.
"Ove godine nije bilo otkupa, Bilo ih je nekoliko koji su ranije uzimali po 100, 200 kilograma i to sam davao za 200 dinara. Sada su mi nudili 150 dinara, što je neverovatno malo, i nisam prodavao. Preprodavcu sam prodao prerađen sok, jedino mi se tako isplatilo. Najviše bih voleo da mogu da na kraju sezone predam sve i završim, ovako moram da nabavljam ambalažu, etikete, prodajem na sitno. Teško je to sve, previše posla, a ne može da se živi samo od toga. Ne verujem u neku višu silu da će se bilo šta promeniti“, iskren je Momčilo.
Sa nekoliko kilograma po žbunu prerada je moguća, ali njih već naredne godine očekuje pun rod. Aronija u sedmoj i osmoj godini ume da iznese i po 10 kilograma. Sve to treba obrati, berači se teško nalaze, a nadnica se kreće od 30 do 40 dinara po kilogramu.
"Što se radne snage tiče, ona je skupa. Cena nadnice, kada je aronija u pitanju, u našem kraju računa se po 30 dinara za kilogram. Šteta je da se ne obere, ali ako ne bude bilo otkupa, deo ću da preradim, a ostatak neka propadne“, odlučan je Momčilo Šarčević.
Momčilo je za sadnice dao ukupno 5.600 evra, sistem za navodnjavanje koštao ga je 1.000 evra, a za bunar je izdvojio još 3.500 evra. Kaže da su ljudi skloni brzim zaključcima da nije potrebno mnogo novca za podizanje plantaže, ali on lično bez pomoći svoje Opštine, teško bi uspeo. A tu su i skupe mašine za preradu.
"Opština Vladimirci dala mi je za sadni materijal beskamatna podsticajna sredstva, koja vraćam sada nakon pet godina. Koristio sam subvencije od Opštine za kopanje bunara, za sadnice sam dobio povraćaj, zatim za rigolovanje zemlje i za sistem oko 30%. Bez toga ne bih mogao“, priča i objašnjava da bi ga skupo stajale nove mašine za preradu voća, pa je pribegao ručnom pravljenju: "Mašine za pravljenje soka prerađivao sam sam, pravio sam pasterizator, cednicu, mlin, prepilicu".
Ova biljka važi za jednu od najzdravijih kultura, može se konzumirati sveža, zaleđena, prerađena i gotovo svaki njen deo može se pametno upotrebiti. Šarčevići su u početku pravili matični sok, a sada prave rakiju, slatko, džemove, pa i čaj od lista i ostatka ploda, a proizvodi mogu da stoje preko cele godine.
"Morao sam da se preorijentišem na proizvodnju hladnog ceđenog soka, bez vode, šećera, konzervansa. Sve u roku od dva sata od berbe mora da bude gotovo i sve je potpuno prirodno. Rakija je takođe, recimo, veoma specifičnog ukusa, pa ko je ljubitelj ovog pića, uživa u njoj", kaže Momčilo.
Aronija se još uvek konzumira kao lek, a manje u redovnoj upotrebi, radi uživanja i ukusa, pa je i ciljna grupa potrošača uža. "Za litru soka potrebno je oko dva kilograma aronije, pa na dve tone sveže aronije, dobijem otprilike oko 1.000 boca soka. Sve to treba prodati. Imam stalne kupce, koji su zadovoljni kvalitetom, i uvek se vraćaju, piljarnice takođe uzimaju, zatim prodavnice zdrave hrane, prijatelji. Ali mora uvek da se reklamira, juri, da se puni, šalje poštom“, kaže proizvođač iz Matijevca, kome je ovo dodatni posao.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autorka
Vedran Stapić
pre 6 godina
Izvoz u Švedsku za dobre proizvode može biti velika prilika
Zeljko Plavsic
pre 6 godina
Momcilo, predlazem ti da pronadjes na netu grosiste koji uvoze robu sa Balkana u zemlje EU ( Austrija, Nemacka, Svedska). Zivim u Svedskoj i znam da ima par firmi koje uvoze balkanske proizvode i mnogo su nam olaksali zivot izvan otadzbine u smislu ishrane. Stupi u kontakt sa tim firmama i ponudi im svoje proizvode. PLIVIT TRADE je jedna od tih firmi, ADELINA GROSS AB je ista takva firma. Ima ih jos, moras se malo potruditi. Svako dobro ti zelim. Ujedno ovo je predlog svim domacim proizvodjacima zdrave hrane gde da se jave za plasman svojih proizvoda ako nemaju trziste u maticnoj drzavi. Zeljko Plavsic