Berba se obavlja u punoj zrelosti, jer plod koji dozreva posle berbe, u toku čuvanja, ne postiže optimalan kvalitet.
Žbun borovnice počinje da rađa u trećoj godini posle sadnje, a početni prinosi su oko 300 do 400 grama po žbunu. Ukoliko su korišćene trogodišnje dobro razvijene sadnice plodonošenje može početi i godinu dana ranije sa sličnim prinosima. Žbun u punom rodu, posle šeste godine, daje od pet pa do osam kilograma plodova odnosno oko 15 t/ha.
Period od kraja cvetanja do zrenja kod borovnice traje od 40 dana za rane do 70 dana za kasne sorte. U našim uslovima sazrevanje počinje krajem juna (erliblu) i traje do sredine avgusta (herbert i kovil). Kod većine sorti sazrevanje je neravnomerno, one se beru od tri do osam puta u sezoni, pa se berba koja se obavlja na svakih pet do 10 dana može produžiti na četiri do pet nedelja.
Plodovi na prvim grozdovima su najkrupniji i najkvalitetniji. Većina plodova od momenta dobijanja plavoružičaste boje pa do potpuno plave poveća krupnoću za oko 25 do 30 odsto. Zato se berba obavlja u punoj zrelosti, jer plod koji dozreva posle berbe, u toku čuvanja, ne postiže optimalan kvalitet. Neblagovremena berba rizikuje uvenuće i opadanje plodova.
Jedan radnik može da ubere od pet do sedam kilograma plodova za jedan sat pa i do 10 kilograma, odnosno od 40 do 70 kg dnevno, a vešti berači i do 100 kilograma. Oni beru s obema rukama u prihvatnu posudu, koja je okačena na struku. Pri berbi nastojati da se što više pepeljka zadrži na plodu jer mu daje lep izgled i svežinu. Najbolje je da se bere u plastične ili kartonske posudice odgovarajuće zapremine - 0,5 kg, 125 grama i 250 grama, koje će ići direktno na tržište.
Ubrani plodovi se odlažu na zasenjeno i hladno mesto, a posebno kada su veće vrućine jer se dobro zreli plodovi vrlo brzo kvare. Više malih posudica pakuje se u plitke otvorene letvarice ili kartonske kutije, u kojima se borovnica transportuje do tržišta. Zreli plodovi namenjeni preradi beru se u plastične ili drvene plitke otvorene letvarice, zapremine četiri ili šest kilograma.
Plodovi borovnice za upotrebu u svežem stanju se moraju kalibrirati u dve kvalitetne kategorije - prve i druge.
Mašinska berba izvodi se u SAD - na velikim plantažama i ima niz prednosti (jeftinija berba, veći učinak, lakša organizacija berbe, berba noću i dr.) ali i nedostataka - veliki su gubici pri berbi, otresa se deo zelenih bobica, povrede i oštećenja žbuna i dr.
Radi lakše berbe i ujednačenijeg zrenja izvodi se prskanje etefonom (2.000 ppm) pred berbu. Cena tako obranih borovnica je niža od ručno branih.
Čuvanje plodova obavlja se na suvom i hladnom mestu. Za kratkotrajno čuvanje plodova, od jedan do tri dana, povoljna je temperatura od 12 do 15 stepeni Celzijusa. Ako razlika između spoljne i unutrašnje temperature iznosi više od 10 stepeni, plodovi postaju vlažni i manje čvrsti. Iz tih razloga treba ih lagerovati u drvenim sanducima ili letvaricama, a izbegavati plastičnu ambalažu.
Za čuvanje plodova u toku tri do četiri nedelje preporučuju se temperature od dva do četiri stepena Celzijusa. Temperatura ne sme padati ispod dva stepena, jer može doći do propadanja plodova. Čuvanje se može obavljati u hladnjačama, koje se koriste za čuvanje plodova jabuke, kruške, breskve i drugih.
Za dugotrajno čuvanje bolje su sorte koje u punoj zrelosti imaju više kiselina kao što su eliot ili brigita blu. Truljenje i propadanje plodova počinje uglavnom kroz peteljkin otvor, pa je njegova veličina vrlo bitna sortna karakteristika.
Tagovi
Autor