Ova voćna vrsta traži pažljiviji pristup u izboru proizvodnog prostora. Sorte se razlikuju po masi, krupnoći i obliku plodova, boji ljuske, izgledu vrha ploda, broju plodova u kupoli (ježici), ukusu, hemijskom sastavu.
Pitomi kesten (Castanea sativa) pripada porodici bukvi (Fagaceae). Najrasprostranjeniji je u Sredozemlju i južnoj Evropi. Smatra se da je početak njegovog širenja po Evropi potekao iz Grčke, a mnogo pre toga bio je poznat u Kini i u Japanu.
Evropski pitomi kesten je raširen na području Sredozemlja, od Kaspijskog mora do Portugala. U Evropskoj uniji najveći proizvođač i prerađivač plodova kestena je Italija, sa proizvodnjom od oko 50.000 tona godišnje. Nakon nje, najveći proizvođači su Španija i Francuska.
Kod nas se pitomi kesten praktično ne uzgaja, već je njegovo iskorišćavanje svedeno na eksploataciju u šumi. Na lokalitetu između Vranja i Vladičinog Hana na obroncima planine Kukavice, nadomak Sobine i Suve Morave, nedavno su podignute prve plantaže pitomog kestena.
Kesten sadrži vitamine B kompleksa i vitamin C. Najviše ima skroba (44 odsto), zatim sadrži šećer i četiri odsto belančevina. Najbolje i najsigurnije za sadnju su dvogodišnje sadnice u kontejnerima. Sigurno i sraslo spojno mesto kalema su preduslov uspešne proizvodnje, da je korenov sistem dovoljno razvijen, te da je blago formirana krošnja sadnica.
Heliofilna je biljka, a mraz u kontinentalnom području može biti ograničavajući činilac, naročito kasni prolećni mrazevi (pupoljci mogu stradati pri -4oC). Zemljište treba da je duboko, prozračno i kiselo (pH = 4-6) na silikatnoj podlozi, gde nema dugog zadržavanja podzemnih voda. Kada je reč o reljefu, pitomi kesten uspeva na nadmorskoj visini u optimumu od 150 – 700 mnm, na ravnim do blago nagnutim terenima, dok je ekspozicija južna i jugozapadna.
Ova voćna vrsta, zbog specifičnosti prema ekološkim uslovima, traži pažljiviji pristup u izboru proizvodnog prostora. Priprema terena podrazumeva čišćenje rastinja i korova, rigolovanje i kopanje rupa u nemogućnosti površinske obrade zemljišta. Na terenima sa nagibom većim od 10 odsto potrebno je izraditi terase.
Od šume do stola: Hrana, lek i drvna vrednost u jednom stablu
Prethodno treba uraditi pedološku analizu zemljišta, obaviti đubrenje i popravku hemijskih osobina zemljišta. Zatim sledi iskolčavanje terena i izbor razmaka sadnje (8 x 7m do 10 x 10 m). Sadnja se obavlja najčešće kod piramidalnog uzgojnog oblika: u pravougaonik sa razmakom 12-15 x 8-10 metara ili u kvadrat sa rastojanjem 9-12 x 9-12 metara ili 9-10 x 9-10 m. Sadnja je najbolja u vreme mirovanja vegetacije.
Navodnjavanje je poželjno u prvim godinama i treba omogućiti akumulacije padavinskih voda, arteški bunar i slično.
Međuredna obrada - freziranje zemljišta obavlja se posle pet do sedam godina starosti zasada ili treba primeniti čistu obradu ili jalovi ugar. Obavezno je košenje ili malčiranje u međuredu ukoliko je zatravljena površina. Izvođenje jesenjeg zelenišnog đubrenja je takođe moguće. Poželjno je ograđivanje zasada žičanom ogradom ili postavljanje PVC mrežica na sadnice kao zaštita od divljači, ljudskih faktora i prejake sunčeve insolacije.
Rezidba i formiranje krošnje je obavezna mera podizanja i održavanja zasada. Đubrenje mineralnim i organskim đubrivima se takođe primenjuje, kao i hemijska zaštita. Obratiti posebnu pažnju na rak kestenove kore i osu šiškaricu ili galicu.
Sorte se razlikuju po masi, krupnoći i obliku plodova, boji ljuske, izgledu vrha ploda, broju plodova u kupoli (ježici), ukusu, hemijskom sastavu. Najveći broj sorti je iz Francuske, dobijene su ukrštanjem evropskog i japanskog kestena, te su otpornije na bolesti, ranije dozrevaju, plodovi su im krupni, lako se gule, odnosno lako ispadaju iz kupole. Među najpoznatijim su Bouche de Betizac, Maraval, Marsol, Marigouele, Maroni.
Tagovi
Autor