Klima se menja i nije realno misliti da su autohtone voćke otporne. Jesu, više nego komercijalne, ali i one se sve slabije bore sa galopirajućim promenama.
Mnogi misle da autohtone sorte voća, samim tim što su otpornije u odnosu na komercijalne, ne treba mnogo paziti, pa ih nimalo ne paze. Ipak, i one zahtevaju pažnju i, ako je imaju, mogu ranije da stupe u rod i redovno plodonose.
Šumatovka, kožara, kolačara, petrovača, zelenika, kolutača, budimka, kaluđerka, lubeničarka, jeribasma, karamanka, crvena ruska, žuta ruska, požegača, neke su od sorti jabuka, krušaka, šljiva, koje se poslednjih godina sve više sade u domaćinstvima.
Mnogobrojna prskanja koja su potrebna za uzgoj komercijalnih sorti previše su komplikovana manjim voćarima koji su počeli da sade autohtone, domaće sorte, najviše zbog toga što žele manje da tretiraju voćke i jer žele da znaju šta jedu i od kojih plodova mogu da prave rakiju ili sokove.
Ipak, i autohtone sorte traže negu. Sade se na isti način kao i komercijalne sorte. Nakon obrade zemljišta i kopanja rupa širine i dubine 40 do 50 centimetara, na dno rupe postavi se stajnjak i mineralno ili organsko, peletirano đubrivo koji se pokriju slojem zemlje od pet centimetara.
Jače razvijeno korenje skrati se makazama, ravnim rezom, a kalem mora biti barem pet centimetra iznad zemlje. Kada se oko sadnice stavi i sabije zemlja, po površini se doda još stajnjaka i đubriva. Sadnica se skrati šest do osam pupoljaka.
Autohtonim voćkama treba jedna do dve godine više da počnu sa plodonošenjem što je moguće ako im se od momenta sadnje poklanja pažnja. To znači da se na proleće prskaju bakarnim preparatom, a tokom vegetacije, dovoljno je da se u dva do tri navrata izvrši prihrana preko lista, a u jesen, ponovo prihrani stajnjakom i đubrivima.
Rezidba se radi svake godine, s tim da se ostavlja osvetljena unutrašnjost krošnje. Kada stabla stupe u rod ne sme se dozvoliti da, tokom sezone, nema nikakvih radova oko voćaka.
Ne treba se prskati više puta kao što je slučaj u intenzivnim zasadima, ali se moraju uraditi barem dva do tri tretmana. Prvi, posle cvetanja, protiv insekata koji napadaju mlade plodove, a drugi i eventualno treći, tokom leta, kada se pojavljuju prva i druga generacija savijača, tj. uzročnika crvljivosti plodova. Tretmani se mogu raditi pesticidima ili organskim preparatima.
Navodnjavanje tokom leta mora da se radi jer se poslednjih godina dešava da mnogi plodovi opadnu pre zrenja. Uzrok je crvljivost i suša jer voćke, zbog sve viših temperatura, gube otpornost na vremenske prilike. Klima se menja, i to brzo i nije realno da se misli da su autohtone voćke otporne. Jesu, više nego komercijalne, ali i one se sve slabije bore sa galopirajućim promenama klime.
Povratak starih sorti: Semena bakvače, kaluđerke i ranke uskoro dostupne svima
Ono malo, što im se da tokom sezone, u vidu prihrane, zaštite i navodnjavanja, autohtonim voćkama je dovoljno da se izbore sa svim nedaćama.
Tagovi
Autor