Zimsko mirovanje traje pet do šest pa i više meseci, u zavisnosti od geografske širine i nadmorske visine mesta gde se gaje voćke.
Zimsko mirovanje obezbeđuje određeno ispoljavanje otpornosti voćaka prema mrazevima, a s tim u vezi i prilagođenost klimatskim promenama u određenoj eko sredini. U nekim krajevima sa blagom klimom (Kalifornija, južna i severna Afrika, Izrael i drugo) često je otežano ili onemogućeno kretanje voćaka čiji je period dubokog zimskog mirovanja dug.
Taj period je dosta dug u godišnjem ciklusu umereno-kontinentalnih (listopadnih) voćaka. Traje pet do šest pa i više meseci, u zavisnosti od geografske širine i nadmorske visine mesta gde se gaje sadnice.
Prema Kurindinu, zimsko mirovanje voćaka deli se u tri potperioda:
Međutim, Stanković (1977) zimsko mirovanje voćaka je podelio u četiri potperioda:
Prvi i četvrti potperiod su prelazni - iz vegetacije u latentni život i iz latentnog života u vegetaciju.
Početno zimsko u stvari predstavlja prelaz iz vegetacije u zimsko mirovanje. Ono nastaje od momenta otpadanja lišća i traje do pojave prvih jačih mrazeva. Ne ističe se ni svojim trajanjem ni nekom kvalitativnom osobenošću.
Biološko mirovanje (duboko, prirodno, fiziološko, obavezno zimsko) uslovljeno je naslednim činiocima i javlja se bez obzira da li uslovi sredine prinuđavaju voćke da završe vegetaciju ili ne. Ovo mirovanje se javlja u listopadnih voćaka i u suptropskim krajevima ili u staklenicima i traje oko dva meseca. Obično se javlja u novembru i decembru.
Trajanje biološkog zimskog je nejednako i zavisi od voćne vrste ili sorte, a u izvesnoj meri i od uslova sredine. U vezi dužine trajanja sve vrste mogu se podeliti u dve grupe:
Prvoj grupi pripadaju: badem, kajsija, neke japanske šljive, višnja, jabuka petrovača, neke sorte krušaka, trešanja i neki tipovi dženarike. U ove vrste voćaka biološko zimsko mirovanje traje samo 15 do 30 dana. Posle tog roka, ako su uslovi sredine povoljni, voćke ulaze u potperiod ekološkog (prinudnog), u kome je moguće buđenje vegetacije. Drugoj grupi pripadaju sledeće vrste: većina sorti jabuka, krušaka, trešanja, bresaka, šljiva požegača, belošljiva, trnošljiva i neki biotipovi dženarike. Kod njih biološko traje 45 do 60 dana, posle čega one ulaze u potperiod ekološkog zimskog mirovanja.
Ovo biološko, fiziološko mirovanje je od posebnog značaja za većinu listopadnih vrsti, zato što samo voćke koje su bile dovoljno dugo izložene temperaturama nižim od 7oC mogu u proleće normalno i bez smetnji da kreću i cvetaju.
Ekološko (prinudno) zimsko je u stvari produžetak fiziološkog mirovanja i traje do početka kretanja vegetacije, obično do marta ili aprila, što zavisi od niza činilaca, a posebno od klimatskih. Uglavnom je uslovljeno činiocima sredine koji onemogućavaju (stopiraju) vegetaciju, pa se zato i naziva prinudnim mirovanjem. Među klimatskim činiocima presudna je temperatura. Ako se u tom potperiodu temperatura povisi, onda se ovo mirovanje prekida. To potvrđuje i činjenica da odsečene cvetne grančice krajem decembra ili početkom januara i držane u teglama sa običnom vodom na sobnoj temperaturi, već posle šest do 12 dana počinju da cvetaju i listaju.
Osim toga, u godinama kada su ispoljena veća temperaturna kolebanja, dolazi do oštećenja na delovima stabla, koja su izložena jačem zagrejavanju, u vidu pucanja kore na deblu i skeletnim granama. Ova pojava je česta na južnim stranama, gde usled intezivnijeg zagrejavanja i velikih oscilacija u dnevnim i noćnim temperaturama dolazi do pucanja kore na deblu i stvaranja takozvanih "ožegotina".
Završno zimsko mirovanje, kao što je ranije pomenuto predstavlja prelazni potperiod iz latentnog života u vegetaciju. Dužina ovog potperioda zavisi od naslednih bioloških osobina voćne vrste i sorte, a isto tako i od temperature sredine.
Ovaj potperod je posebno kratak u evropskih sorti kajsija, pa otuda one, samo ako je desetak dana temperatura iznad 15oC, počinju da cvetaju i listaju. Stoga kajsija često strada od prolećnih niskih temperatura.
Tagovi
Autor