Kupine su vrlo tolerantne biljke kad je reč o mestu i uslovima sadnje. Ipak, sorte bez trnja zahtevnije su od svojih bodljikavih rođaka. Posadite ih na vlažno i dobro drenirano zemljište na osunčanom mestu.
Kupina bez trnja je kultivar ili kultivisana sorta poznate divlje kupine. To je proizvod genetike i čiste slučajnosti, jer "beztrnoviti" gen zaista postoji kod nekoliko vrsta divljih američkih kupina.
Ukrštanjem različitih kombinacija ovih vrsta uzgajivači su proizveli sorte bez trnja. Plodovi takvih kultivara nisu slatki kao plodovi divlje kupine, ali veći su i jednostavniji za branje pa su tako interesentniji uzgajivačima.
Kupine možete gajiti u većini uslova. Ako ste imali problema s gajenjm bobičastog voća, probajte kupine jer je reč o otpornoj biljci koja će podneti i smeštaj u blagoj senci, zbog čega se može saditi na mestu okruženom drvećem. Bujaju u šumama jer im odgovara dobro ocedito, vlažno i kiselo zemljište.
Kupine ne cvetaju sve do juna, pa se mogu posaditi i u mrazištu. Dobar su mamac za privlačenje korisnih ptica, pčela i leptira u baštu. Rastu brzo i snažno, pa ih s vremena na vreme morate orezati.
Poput njihovih divljih dvojnika, kultivari kupine obrazuju korenje u tački gde im stabljika dodiruje zemljište i iz korenja rastu nove biljke. Taj proces naziva se razmnožavanje prirodnim grebeničanjem, a novo korenje sadrži hormon koji ih čini snažnijima.
Prirodne hormone iz korenja kupine možete iskoristiti kod razmnožavanja bilo koje biljke iz reznica. Potrebno je se odrezati deo malog belog korena, sitno ga naseckati i staviti u vodu u kojoj se natapaju i reznice za razmnožavanje. Nakon 24 sata možete posaditi reznice sigurni u uspešnost sadnje, zahvaljujući hormonima iz mladog korenja kupine.
Tokom prve godine rasta kupine koren stvara izdanke koji izrastu do visine od nekoliko metara. Naredne godine se na dugačkoj penjućoj stabljici pojavljuju bočni izboji koji će tokom leta procvetati i dati plodove, a na zimu će odumreti. U tom periodu iz korena će se razviti novi snažni izdanci koji će sledeće godine doneti plodove, a taj proces se nastavlja iz godine u godinu.
Kad orezujete kupinu, odrežite duge i odumrle stabljike u bazi biljke. Ostavite sve vidljive nove izdanke jer će oni nositi plodove narednog leta.
Orezivanje kupina:
Čak i savremena kompaktna sorta kupine može u jednoj sezoni da naraste nekoliko metara. Njenim nežnim penjućim stabljikama morate obezbediti oslonac kako se biljka ne bi širila po površini zrmljišta. Možete sačekati i godinu dana nakon sadnje pre nego što postavite neku vrstu oslonca.
Drvene ili metalne kočeve duge najmanje dva metra zabijte u zemlju na razmacima od pet metara i svaki od njih poduprite ugaonim podupiračem. Između stubova raširite tri vodoravna komada debele pocinkovane žice. Jednu ispod druge pričvrstite na visini od 1 m, 1,3 m i 1,6 m iznad zemljišta. Svaku žicu pričvrstite zateznim vijkom. Kupine uz potporni sistem posadite na razmacima od 2,5 metara.
Rastuće izdanke pod uglom za žice vežite mekanim, savitljivim vezicama koje neće oštetiti mlade stabljike.
U hladnijim podnebljima, u kojima bi zimski mraz mogao da bude koban za mlade izdanke, savijte stabljike, u jesen ih položite duž reda i zaštitite slojem slame, uvelog lišća ili velike paprati. Nakon što uberete kupine, nemojte ih ostaviti na suncu jer će postati crvene i tvrde. Ubrane bobice prekrijte kuhinjskom krpom i do upotrebe ih držite u frižideru.
Sudija i povremeni uzgajivač Džejms Logan iz Santa Kruza, u Kaliforniji, je 1881. godine ukrštanjem dveju sorti kupina stvorio novu biljku sa kupastim crvenim bobicama. Međutim, jedna od roditeljskih biljaka zapravo je bila obližnja malina čiji je polen slučajno oplodio jedan od cvetova kupine.
Foto: pixabay.com
Tagovi
Autorka